Prije su te takozvane moždane mašine imale ograničen uspjeh u dekodiranju neuronske aktivnosti. Međutim, istraživanje objavljeno u magazinu Nature Neuroscience donosi drugačiju sliku, prenosi BBC.
Ranije su naučnici uspjeli samo dekodirati fragmente izgovorenih riječi ili mali postotak riječi sadržanih u određenim frazama. Stoga su stručnjak za mašinsko učenje Joseph Makin s Univerziteta u Californiji i njegove kolege pokušali poboljšati tačnost dekodiranja.
Četiri volontera naglas su čitala rečenice, dok su elektrode snimale njihovu moždanu aktivnost. Potom je njihova moždana aktivnost unesena u računarski sistem koji je stvorio reprezentaciju karakteristika koje se redovno pojavljuju u tim podacima. Ti obrasci se povezuju s ponavljanim značajkama govora, poput samoglasnika, suglasnika ili naredbi dijelovima usta.
Drugi dio sistema dešifruje ovu reprezentaciju, riječ po riječ, kako bi stvorio rečenice.
Međutim, autori slobodno priznaju slabosti istraživanja. Naprimjer, govor koji su dešifrovali bio je ograničen na 30-50 rečenica. Istraživači dodaju da mašinska veza idetifikuje pojedinačne riječi, a ne samo rečenice.
