Nihad Mameledžija: Bob reprezentacija je jedini olimpijski tim u historiji BiH
Rijetko kad se danas priča o učešću bh. reprezentacija na Olimpijskim igrama kroz historiju. Svi se sjećamo sarajevskih olimpijskih igara iz 1984. godine, ali rijetki se sjećaju uspjeha i plasmana bh. reprezentacija u postratnom periodu. Svoju priču kao članu bob tima Bosne i Hercegovine na Olimpijskim igrama, prvom interesovanju za bob, ali i ljubavi prema kuhanju ispričao je u razgovoru za Klix.ba.
Mameledžija je na početku razgovora kazao da je još kao osmogodišnji dječak često išao na bob stazu i spuštao se, a prve priče o istinskom iskustvu i uspjehu na Olimpijskim igrama u bobu za tadašnju reprezentaciju Jugoslavije ispričao mu je Mario Franjić s kojim je po povratku iz tadašnje JNA radio kao osiguranje u BB diskoteci.
"Slušao sam njegove priče o bob takmičenjima i nevjerovatnim iskustvima s raznih bob staza po svijetu. Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu sve se raspalo, pa tako i bob reprezentacija BiH. Do mene je došla vijest da Zdravko Stojnić formira novu reprezentaciju boba i otišao sam na testiranje kao već afirmisani sportista. Trenirao sam džudo i hrvanje, bio sam dobar u tome. Primljen sam u tu ratnu reprezentaciju koja se spremala za Olimpijske igre u Lillehammeru 1994. godine. Međutim, sticajem okolnosti, iako sam bio među najboljim, nisam otišao na OI jer su drugi sportisti otišli i zauzeli moje mjesto. Imao sam obećanja da ako ja ne izađem da neće niko ni otići. Sve me to pogodilo jer smo se dvije godine pod kišom granata spremali za te Olimpijske igre, sve ozbiljnije televizijske kuće su pravile reportažu o nama i našim pripremama”, govori Mameledžija u razgovoru za Klix.ba.
Naš sagovornik se nije prestao baviti sportom, već 1994. godine je postao prvak opkoljenog Sarajeva u džudou i s džudo reprezentacijom je išao na Evropsko prvenstvo u Gdanjsku, a u Zagrebu je ostao na pripremama za ljetnu olimpijadu u Atalanti 1996. godine. Poziv Stojnića za ponovno učešće u dvosjed bob reprezentaciji otvorio je nove uspjehe bh. tima kojeg su činili njih dvojica.
“Nastupili smo zajedno u St. Moritzu i od tada smo išli po svim stazama Evrope i svijeta. Vrhunac smo doživjeli u Lake Placidu u SAD-u na kupu gdje smo osvojili srebrenu medalju. Nakon toga Zdravko je podnio ostavku na mjesto trenera i takmičara, a ja sam ostao živjeti i raditi u Italiji. Od tadašnjeg predsjednika saveza Irfana Durmića sam dobio poziv da budem trener i okupim tim s kojim bi se plasirali na OI u Naganu 1998. godine. Prihvatio sam i pozvao Franjića, braću Ognjena i Zorana Sokolovića iskusne bobiste, mladog Edina Krupaliju, a pridružio nam se i Alen Durmić iz Amerike koji je imao nastup i Lillehammeru”, dodaje Mameledžija.
Na takmičenjima u Kanadi i Evropi uspjeli su s mnogo poteškoća osvojiti potrebne bodove i plasirati se na Olimpijske igre u Naganu kao multi-etnički tim što je u to vrijeme bilo jako zapaženo te su osvojili 28. mjesto od 33 reprezentacije. Do današnjeg dana, bob je jedini sport koji je dao tim za nastup na Olimpijskim igrama, a svi ostali nastupi su bili pojedinačni. Međutim, niko to, kako kaže Mameledžija, nije cijenio niti je kome bilo važno zbog čega se bob ugasio kao i ostali slični sportovi.
“Svi su zaboravljeni. I bob i sportisti koji su napravili uspjehe, tu nemamo šta više dodati”, završava naš sagovornik priču o sportu.
Kuhanje je ipak bila njegova ljubav od malih nogu, ali je sport bio veća preokupacija. Istina je i da je kuhanje, prema njegovim riječima, bilo tabu tema i da nije bilo za dječake poput njega zbog čega je to bila jedna skrivena ljubav. Ipak, dugogodišnja skrivena ljubav dovela ga je danas do toga da je najbolji kuhar u BiH sa svjetskim priznanjima, a jela je spremao za mnogo poznatih ličnosti iz raznih sfera života. Prvi angažman je imao u Italiji u restoranu Wanna’s, nakon čega otvara pizzeriju Mama mia u Sarajevu, a zatim Fratelli, restoran Il Padrino, a kuhao je i u Ambasadi Italije, SAD-a, Kuvajta..
“Kuhao sam u dosta evropskih zemalja samostalno i u ekipi s Udruženjem kuhara. Nastupali smo u kuharskim Olimpijskim igrama u Njemačkoj 2006. godine, kuhali po Brazilu, Južnoj Koreji, Turskoj.. Bilo mnogo poznatih ličnosti kojima sam kuhao od predsjednika do ministara, generala, muzičara, glumaca, sportista, mangupa…”, izjavio je naš sagovornik.
Međutim, najviše voli da kuha za svoje kćerke, roditelje, suprugu i prijatelje.
“To mi je sada najveći izazov, napraviti dobru i ukusnu, ali povoljnu hranu i mislim da ću u budućnosti da se posvetim halal kuhinji, to je budućnost.. U posljednje vrijeme se trudim da kuham što zdravije, izbjegavam duboke masnoće i prepržena jela. Volim kuhana jela, jela na pari i tijesta”, dodaje Mameledžija.
Na kraju razgovora je kazao da se tradicionalna kuhinja vraća na velika vrata u BiH zbog načina pripreme, ukusa i cijene jela. Mišljenja je i da u Sarajevu, ali i cijeloj državi nedostaje aščinica i tradicionalnih restorana.
“Meni je 50. godina, sve više tražim smisao u svim sferama života, samim tim se otkrivaju nove stvari i sada se uživa u drugim stvarima u odnosu na mladost. Idem prema tome da otvorim nacionalni restoran s notom na halal namirnicima i tradicionalnim bosanskim ambijentom”, zaključio je Mameledžija u razgovoru za Klix.ba.
Real Madrid je prvak svijeta! Mbappe i društvo u finalu razbili meksičku Pachucu
