Kad je Hrvatska 1998. godine napravila najbolji rezultat u svojoj historiji, u timu je imala igrače koji su znali kako se igraju velike utakmice i, najbitnije, kako se one pobjeđuju. Igrači poput Bobana, Šukera, Prosinečkog i Asanovića na prvenstvo su stigli imućni za veliko iskustvo koje je uz nacionalni naboj, tada jako izražen, bio garancija velikih stvari, iako, budimo realni, niko nije očekivao polufinale Svjetskog prvenstva i osvajanje bronze u utakmici za treće mjesto.

Lopta se zakotrljala. Utakmicom između domaće selekcije i Rumunije otvoreno je Evropsko prvenstvo u fudbalu. Nekoliko pjesama s playliste Davida Guette poslužilo je kao uvod u nervoznu, neizvjesnu i nadasve zanimljivu utakmicu u kojoj je domaćin uspio slaviti rezultatom 2:1. Golom Payeta u finišu pao je kamen sa srca milionima Francuza koji su disali kao jedan bodreći svoju reprezentaciju. Suze na licu slavljenika i igrača utakmice najbolje oslikavaju rezultatski značaj ovog meča.

Francuzi Euro na domaćem terenu dočekuju u euforiji. Kladionice širom svijeta ih stavljaju na prvo mjesto liste favorita i doima se da nikada nakon generacije predvođene Zinedineom Zidaneom nisu izgledali bolje. Didier Deschamps, kapiten pomenute šampionske generacije Francuza, danas je selektor.

Najopasniji su oni trojanski konji, na prvi pogled rekli bismo neopasni subjekti, a ipak unutar sebe sadrže pregršt mladog talenta, igrača željnih potvrđivanja, koje vodi stari prekaljeni trenerski lisac, a u samom vrhu napada kao šlag na kraju dođe ponajbolji svjetski napadač i strijalac. To je današnji Portugal, na prvi pogled sasvim prosječna reprezentacija, imenično najslabija u zadnjih petnestak godina, ali zar je to zaista tako?

Aktuelni šampion Evrope u Francusku dolazi kao jedan od glavnih favorita za osvajanje Eura, ali sa sobom nosi i mnogo upitnika. Da li je ova ekipa spremna da izbriše mrlje iz Brazila i pokaže da je to bila slučajnost ili je zaista vrijeme ove generacije prošlo? Da li je ova generacija dovoljno motivisana da nakon osvajanja svih mogućih reprezentativnih titula i treći put zaredom osvoji titulu prvaka Evrope? Da li tiki taka i dalje ima magiju u sebi?

Antonio Conte je, kako bi u Dalmaciji rekli, "daj dite materi" - čovjek koji voli red, organizaciju, disciplinu i odgovornost. Njegova Italija neće oduševiti nogometne zaljubljenike - iako je to stvar subjektivnog dojma - ali će sigurno namučiti sve ekipe koje joj se nađu na putu. Po preuzimanju tima od Prandellija, Conte je neko vrijeme lutao i tražio idealan sistem, ali odmah u startu vidjelo se gdje cijela priča vodi.

Kada neko na Euro stigne kao drugoplasirana reprezentacija na FIFA rang-listi, onda je moramo smatrati jednim od favorita za osvajanje titule. I zaista, kada pogledate njihov sastav i igrače koje na raspolaganju ima selektor Marc Wilmots, definitivno poželite izbjeći Belgiju na putu do finala.

Njemačka na svako veliko takmičenje odlazi kao favorit, to je toliki kliše, da se ne treba dodatno pojašnjavati. Svi odmah znaju one mitove na kojima su se gradile generacije njemačkih fudbalera, ali i armije sportskih novinara, komentatora i navijača.

U zemlji u kojoj je dozvoljeno promijeniti političku stranku, ženu, religiju i sve drugo osim fudbalskog opredjeljenja, medijskom pritisku i teretu očekivanja nacije podlegle su mnoge talentovane generacije predodređene za velike uspjehe. Imena poput Beckhama, Gerrarda, Lamparda ili Terryja predvođena s klupe nekim od najkvalitetnijih i najskupljih imena u fudbalskoj historiji kao što su Fabio Capello i Sven-Goran Eriksson ostala su kratka za nacionalne uspjehe.