Henk van den Dool za Klix.ba: EU je Liga prvaka i ako želite učestvovati morate biti dobar tim
Ambasadore, u BiH ste već skoro godinu dana. Šta su bile vaše prve impresije kada ste došli u našu zemlju?
Bio sam u BiH ranije, a bio sam i ambasador u Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji. Prilikom turneje po regionu došli smo u Sarajevo, jedan zaista magičan grad. Sarajevo je interesantno, fascinantno, ima mnogo lica, grad je to koji ima šarm. Bosna i Hercegovina je lijepa, posebno za mene koji dolazim iz zemlje gdje se brdo od 320 metara nadmorske visine smatra planinom. Vodopadi, šume, rijeke , doline – sve su to divni elementi, a dragi su mi i ljudi ovdje. Ljudi u BiH su sretni, susretljivi, entuzijastični i poduzetni. Dopadaju mi se i hrana, muzika, piće - šta više može čovjek poželjeti?
To su pozitivne stvari, ali postoji i druga strana. Kada dođete u ovu državu vidite da su posljedice rata još uvijek vidljive širom njene teritorije. Siguran sam da ljudi u BiH uglavnom to više i ne primijete jer je postalo "normalno", ali se vidi u svim dijelovima BiH. U razgovoru sa ljudima i prateći politički diskurs, shvatio sam da su posljedice rata ne samo vidljive već i prisutne. Nažalost, to ne vodi progresu i teško može motivirati ljude da gledaju naprijed.
Rekli ste da su ljudi sretni i entuzijastični, uprkos političkoj situaciji. Kako vi vidite trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini?
Pomalo je kontradiktorno. Ljudi žele biti zadovoljni svojim životima, odgajati djecu i osigurati im dobro obrazovanje, žele biti sretni u svojim mjestima gdje žive, sa svojim komšijama i svojim porodicama. Istovremeno politika stvara poteškoće. Politička situacija u BiH ne kreira puno razloga za sreću. Posmatram sve i mene to, također, ne čini sretnim.
Zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora za članstvo u EU, inače historijska odluka, stvorila je euforiju na političkoj sceni u BiH. Čule su se rečenice poput "Da, sada imamo ta otvorena vrata i idemo ka evropskoj budućnosti." Razočaralo me je što je ta euforija trajala dva ili tri dana, a onda je sve stalo. Od tada se desilo mnogo toga: donešena je odluka visokog predstavnika (op.a. Christiana Schmidta) o Izbornom zakonu, usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama bila je predmet rasprava, održan je "svesrpski sabor" u Beogradu, u regionu i u Evropi su održani izbori. Sve što se dešavalo političari sa svih strana koristili su kao izgovor da se ne fokusiraju na prave prioritete, ali i kao svojevrsnu "smetnju" postizanju pravih ciljeva.
Vrata EU su otvorena. Mislim da građani BiH jasno biraju EU put, a izbor političke elite u BiH treba biti da prođu kroz ta vrata i počnu s neophodnim reformama. Ne zbog nas u EU, ne zbog političke klase u BiH, već zbog građana BiH i njihove budućnosti.
Postoji izreka "za tango je potrebno dvoje". Tango je komplikovan ples za dvije osobe, gdje jedna osoba pravi pokret, a druga potom reaguje. Evropska Unija je iskoračila i sada čekamo drugu stranu da napravi svoj korak. Volio bih vidjeti više odlučnosti sa bosanskohercegovačke strane.
Interesantno je da se Nizozemska nametala kao jedna od zemalja od koje se očekivalo da će biti najrigoroznija u ovom procesu dobijanja zelenog svjetla za BiH. Ipak, Nizozemska je na kraju glasala "za". Za vas, da li BiH zaslužuje status pregovarača u trenutnoj političkoj situaciji?
Odluka je donešena. Mi smo glasali ZA, to je odluka donešena koncenzusom u Evropskom vijeću i mislim da smo svi ovo vidjeli kao ohrabrenje za BiH da napravi svoj potez. Ohrabrenje je za političku elitu u BiH, ali i prilika da ponovo jasno kažemo da je ovo realna i stvarna perspektiva. Perspektiva da BiH postane punopravna članica EU, što govorimo od 2003. godine u Solunu. Ovo će se desiti kada i ako se izvrše potrebne reforme u BiH. Ovo nije "šetnja u parku" (op.a. eng. idiom "a walk in the park"). Potreban je težak rad, nazvali ga vi "14 prioriteta", "osam koraka" ili kako god, stvari se moraju promijeniti u ovoj državi. EU je Liga prvaka i ako želite tu igrati morate biti dobar tim. Reforme su teške, ali neophodne.
Uskoro počinje kreiranje pregovaračkog okvira oko kojeg se moramo usaglasiti. Bit će puno kriterija i uslova koji se moraju ispuniti i vitalno je da se s tim počne. Moglo se početi dan nakon što je Evropsko vijeće donijelo tu odluku, ali nije zbog svih razloga koje sam naveo.
Potrebne su odluke kako bi se pristupilo EU Planu Rasta (EU Growth Plan) za Zapadni Balkan. U tom fondu za rast i razvoj, značajna količina novca treba postati dostupna građanima ove države, njenoj industriji i poduzetnicima. To su sredstva za investicije, ali traže određene korake. Koordinisana struktura je neophodna jer evropski acquis, odnosno evropski set zakona koje će BiH morati usvojiti i implementirati, ima oko 20.000 stranica. Za to mora postojati fokusiran, koncentrisan i koordinisan trud i neko to mora detaljno proći sa parlamentom i svim nivoima vlasti. Koliko znam, o strukturi se pregovara i ne znamo još uvijek kako će to izgledati.
Bez obzira na to da li Nizozemska nastupa manje ili više kritično, to više nije do nas. Sada je na BiH da uradi svoj dio posla. Svih 27 članica u Briselu odlučit će da li su ovi koraci bili dovoljni da se otvori okvir za pregovore i da li će biti potrebni dodatni. Brisel je svoje uradio i u ovom trenutku red je na Sarajevo.
Jasno je šta se mora uraditi i ko to mora uraditi. Ljudi žele da BiH bude u EU, ali ne donose odluke i zbog toga glasaju za političare. Oni to moraju uraditi. Mi smo tu, kao i drugih 26 zemalja članica EU, da pomognemo, savjetujemo, odgovaramo na pitanja i obezbijedimo pripremne procese. Ipak, odgovornost za ulazak u EU je na Bosni i Hercegovini.
Političari u BiH mnogo govore i o izbornoj reformi, koju nisu uspjeli donijeti. Na kraju je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt nametnuo rješenje o Izbornom zakonu i vi ste ga podržali. Šta mislite o toj odluci?
Podržao sam to rješenje i smatram da je riječ o dobroj odluci napravljenoj u dobrom trenutku. Kao što sam naveo, stanovništvo ove države želi ići naprijed, u to sam siguran. U svim istraživanjima koje čitamo to je jasno.
Puno ljudi napušta BiH. Prema nekim podacima, od posljednjeg popisa stanovništva oko 800.000 ljudi napustilo je ovu državu. Obzirom da većina odlazi u države koje su članice EU, ovo je indikacija da građani BiH svoju budućnost žele u evropskoj zemlji. Naravno, BiH je evropska zemlja i u budućnosti će, nadam se, kao punopravna članica Evropske unije dijeliti vrijednosti evropske porodice. Građani odlaze i ne glasaju više jer smatraju da je njihov glas unaprijed izgubljen, da je sve već "sređeno". Tu sam tek manje od godinu dana, još nisam u potpunosti upoznat sa praksom izbora ovdje, ali znam da postoji zabrinutost za integritet izbornog procesa među ljudima. Potrebno je unaprijediti taj integritet i otežati namještanje izbora, ako se to dešava kao što mnogi smatraju. Paket visokog predstavnika pun je tehničkih mjera, a kako bi se garantovao integritet procesa, ali i vratila vjera građana BiH u izbore i demokratske procese.
Ako pogledate paket i ciljeve istog, trebalo bi da ne postoji niti jedna politička partija u cijeloj Bosni i Hercegovini koja bi mogla biti protiv ovoga. To pojačava povjerenje koje ljudi imaju u sistem. Sistem koji u demokratiji treba da služi i da radi za narod: osigurati da je nivo zdravstvene zaštite na adekvatnom nivou, da postoji sistem socijalne zaštite, da je infrastruktura dobra. Sve se to radi na bazi moći koju daju izbori.
Ipak, posljednjih 15 godina, ako ne i više, političke stranke se ne mogu složiti među sobom oko ovog paketa.
Interesantno je kako su domaći političari često govorili kako im treba "jedan ili dva mjeseca" da dođu do dogovora o izbornoj reformi. Vjerujete li im?
Da je to tako, sve bi bilo riješeno tokom proteklih 15 ili 20 godina. Uprkos prilikama, integritet izbora nije unaprijeđen. U ovom slučaju, visoki predstavnik je rješenje najavio u decembru, a odluka je donesena u martu. Dakle, tom činu prethodila su ta tri mjeseca, ali se nije desilo ništa. Efekte odluke vidjet ćemo u oktobru. Pilot programi će se voditi na 400 biračkih mjesta za uvođenje digitalnih tehnologija u proces glasanja i mislim da će to biti vrlo interesantno.
Smatram da je ovo korisno i volio bih da ohrabrim glasače da donešene promjene posmatraju kao dodatni motiv da izađu na izbore. Važno je reći i da je odluka donešena blagovremeno. Da je ova prilika propuštena, naredna bi se ukazala tek sa izborima 2026. godine.
Vjerujete li da bi domaći političari usvojili tako detaljne promjene izbornog zakona kao što je to uradio visoki predstavnik?
Interesantan detalj kod paketa visokog predstavnika je broj tehničkih mjera, od kojih su neke testne, kako bi se onemogućilo ili barem otežalo namještanje izbora u nečiju korist. Mislim ili se barem nadam da ne postoji politička stranka u BiH koja bi mogla biti protiv ovoga. U isto vrijeme, postoji tendencija političkih partija u BiH da ne smatraju tehnički paket promjena dovoljnim i žele dodati neke svoje političke ciljeve. Ne mislim da bi domaće političke stranke usvojile ovakav paket, a to vidite u diskusijama koje se dešavaju u parlamentu, gdje stranke dolaze sa svojim prijedlozima.
Čini se da EU i SAD imaju različite poglede na političku situaciju u BiH. Postoji par primjera tog različitog pristupa. Koliko ta perspektiva može utjecati na jasnost poruka međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini?
Mi znamo na šta trebamo biti fokusirani. Vidljivi su politički akteri u ovoj zemlji kojima lako druge stvari odvlače pažnju, a kako se ne bi fokusirali na posao koji je ispred njih. Ovo pitanje je ilustrativno. Fokusiranje na razlike u pristupu međunarodne zajednice odvaja nas od onoga što je stvarno problem.
Nadam se da se nećete iznenaditi kad vam kažem da sam uvjeren da je cilj SAD-a, Velike Britanije i visokog predstavnika, kao i Evropske unije i njenih država članica, potpuno isti. Svi želimo da BiH bude, što je prije moguće, punopravna i funkcionalna liberalna demokratska država, koja poštuje ljudska prava i ima odgovoran politički sistem, kao buduća članica EU i, nadam se, NATO-a. To je broj jedan na agendama SAD-a, Evropske unije i svih njenih država članica.
Kada pogledamo napredak ove države od kraja rata, Dejtonski mirovni sporazum, Ustav, kao i značenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, po svim tim tačkama dijelimo mišljenje. Istovremeno, imamo različite "alate" dostupne koje možemo koristiti da promovišemo proces prema evroatlanskim integracijama.
BiH ne želi da se pridruži Sjedinjenim Američkim Državama, već Evropskoj uniji. Amerikanci imaju različit set mjera i "alata" koje koriste. Mi imamo drugačiji set kao države članice i kao EU. Postoje i drugi internacionalni "igrači", poput UN-a, Svjetske banke ili MMF-a koji imaju svoje načine da utječu na procese u BiH. Oni su dizajnirani da ovu zemlju naprave liberalnom demokratijom sa ekonomijom koja raste i razvija se. Postoje brojni instrumenti koje imamo na raspolaganju, kao i razlike između onoga šta različiti akteri mogu uraditi, ali je sve u službi zajedničkog cilja.
SAD je pod sankcije stavila političare poput Milorada Dodika, kao i njegove kompanije, te firme njegovog sina. U isto vrijeme, Dodikova stranka je dio koalicije na državnom nivou koja mora raditi na reformama na EU putu Bosne i Hercegovine. To nije jednostavno za shvatiti?
Nije jednostavno shvatiti, tačno. Isti taj političar, paralelno govori da podržava strateški cilj ove zemlje da postane članica EU. To je nešto s čim moramo raditi. Kako bi pomogli svima u BiH da dođu do tog cilja, koristimo različite alate. SAD koriste instrument sankcija. Mi znamo, iz iskustva drugih regija u svijetu, da sankcije mogu biti jako koristan alat. Za primjer, EU ima veliki broj sankcija protiv Moskve i vjerujemo da to nije čudno, kao i da ne radi u potpunosti uvijek i u svakom dijelu svijeta. Ipak, korisno je. Za BiH, kao što znate, EU nije dogovorila paket sankcija.
Može li ova zemlja brzo biti članica Evropske unije s trenutnom političkom klimom, s ovim političarima koji su dio vladajuće koalicije a otvoreno podržavaju Vladimira Putina? Kako možemo u isto vrijeme biti brzo u EU kao punopravna članica i da imamo Dodika koji podržava Putina?
Ne postoji razlog da ne budemo jasni oko ovoga - to je problematično. Ipak, želim da se vratim na ono što sam rekao ranije. Ultimativna odgovornost za tempo, brzinu i uspjeh procesa pristupanja za BiH leži na akterima ove zemlje. U ovom procesu, koraci će se morati napraviti. Jedan od njih je da se provedu reforme u sistemima vladavine prava.
BiH će se morati udaljiti od ovog etno-nacionalnog ustrojstva, jer kao takva ne može biti dio EU. Što se tiče vanjske i sigurnosne politike, od BiH se očekuje potpuno usklađivanje s Evropskom unijom. U tom kontekstu, rekao bih da posjete Minsku i Moskvi, koje se mogu shvatiti kao podrška ruskom režimu, su u najmanju ruku problematične. To je nešto s čim će se Bosna i Hercegovina morati nositi na svoj način.
Domaći političari često govore da moraju uraditi jednu ili drugu stvar na EU putu i bit ćemo članica u narednih šest do deset godina. Koliko je to realno?
To zavisi od njih. Ovo se možda čini kao "lagan" odgovor, ali istinit je. Kao što sam rekao, potrebno je dvoje za tango. Postoje otvorena vrata i oni tačno znaju šta moraju uraditi, te trebaju to i raditi, umjesto da govore da to mogu uraditi za pet, deset ili dvadeset godina. Trebaju se fokusirati na agendu i posao ispred njih. Počnite značajnim i konkretnim koracima na putu ka EU i prestanite razmišljati o tome koliko će to trajati. Naravno da nije jednostavno, ali je neophodno.
Kraljevina Nizozemska, kao država, ovaj proces nije morala proći jer je ona jedna od šest država koje su osnovale EU. Nismo morali prolaziti pristupni proces jer smo ovaj klub osnovali. Isto tako znam da je sada za BiH, kao i za druge države, puno teže nego što je to bilo u prošlosti kada su se npr. Poljska ili Austrija pridruživale. Težak je zadatak, toga smo svjesni. Ipak, što je teži zadatak, ako ga stvarno želite riješiti, s tim treba početi što prije. Poenta je, a mislim da sam to rekao i prije - mi nismo ti koji smo "teški" zato što želimo da ova država bude dio EU, kao što to žele i njeni građani. Oni to zaslužuju. Odgovornost da se to desi pripada donositeljima bitnih odluka u ovoj državi.
Bosna i Hercegovina zaslužuje da uđe u Evropsku uniju, baš kao i njeni građani. Pogledajte Hrvatsku, koja ima sličnu historiju uzevši u obzir raspad bivše Jugoslavije. Sada je članica NATO-a i EU. Naravno, ima puno stvari na kojima se u Hrvatskoj mora raditi, ali ako vidite kako se država razvila u posljednjih 10-12 godina, to je poprilično dobro. Možete se vratiti još dalje u prošlost i sjetiti se Češke ili Poljske. To je perspektiva, ne samo za BiH, već i za Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Kosovo i Albaniju - za cijeli region.
Generalno, domaća politička situacija u BiH je apsolutni haos. Državni nivo kaže da trebamo ići u NATO i EU, a entitet Republika Srpska kaže da ne želi NATO, neki od njih ne žele ni u EU. To je još jedna od problematičnih stvari u ovoj zemlji, iz perspektive građana?
Poprilično sam siguran da većina ljudi u ovoj državi, bilo da su Srbi, Bošnjaci, Hrvati ili Ostali, žele ići naprijed.
