Historijski revizionizam
119

Kako je stvoren mit o velikoj ulozi četnika u spašavanju savezničkih pilota

F. H.
Foto: Wikimedia / Aleksandar Simić - NIP Pogledi d.o.o. Kragujevac
Foto: Wikimedia / Aleksandar Simić - NIP Pogledi d.o.o. Kragujevac
Četnici pod vrhovnom komandom Dragoljuba Mihailovića su bili saradnici okupatora, njegovih sluga te su počinili brojne zločine uključujući i genocid. Uloga četnika u spašavanju savezničkih pilota je bila minorna i oportunistička, a propagiranje pozitivne slike je dio državnog projekta Srbije.

Historičar Robert Donia je u naučnom članku "The Forgotten Thousands: The Historiography of World War II Rescues of Allied Airmen in Yugoslavia", pojasnio ulogu četnika u spašavanju savezničkih pilota i kako je došlo do preuveličavanja ove uloge za političke potrebe Hladnog rata i kasnije Srbije.

Donia navodi kako je historiografija o spašavanju savezničkih pilota podijeljena na dvije vrste studija. Jedna vrsta studija je bazirana na dokumentima, pretežno zvaničnim izvještajima američkih vojnika, a druga vrsta su studije bazirane na memoarima proMihailovićskih autora baziranim na sjećanjima.

Njemačka ratna mašina je uveliko zavisila od rafinerije nafte u rumunjskom Ploestiju, što je ovo mjesto učinilo i jednom od glavnih meta savezničke avijacije. Tokom izvođenja ovih napada mnogi avioni su pali na teritoriju Jugoslavije, neke od pilota su spasili lokalni stanovnici, neke četnici, ali većinu su spasili partizani.

Partizani su spasili puno više pilota

"Savezničke zračne operacije nad partizanskim teritorijem bile su opsežnijeg opsega, strateški značajniji i geografski razbacaniji od njih nad zemljom koju su kontrolirali četnici, uglavnom zato što su partizani kontrolirali više teritoriju i širili su svoje posjede tokom 1944. godine", navodi Donia.

Donia objašnjava da su prema podacima do novembra 1944. godine partizani imali 17 sletnih staza za evukuaciju pilota, a do aprila 1945. broj sletnih staza je porastao na 36. Britanski i američki avoni izvršili su preko 1000 slijetanja na partizanske piste, sa druge strane prema podacima sa četničke teritorije spašeno je nešto više od 500 avijatičara u sedam misija izvršenih sa tri uzletišta.

"Nakon četiri misije u augustu i septembru na uzletištu Pranjani kod Ravne Gore Mihailović i njegovi četničke jedinice napustile su to područje u oktobru 1944. pod pritiskom partizanskih i ruskih postrojbi te ostvarili posljednje tri misije sa dva uzletišta, jednog u Srbiji i drugog u Bosni", iznosi podatke Donia.

U članku se iznosi podatak da je prema određenim statističarima sa područja Jugoslavije spašeno 2.364 pilota, te ove procjene navode da su partizani spasili oko 2.000 pilota, a četnici 350. Naknadna prebrojavanja su pokazala da je sa četničke teritorije spašeno 500 do 600 pilota. Konzervativna procjena govori da su partizani spasili najmanje duplo više pilota od četnika.

Antikomunizam kao motiv za veličanje četnika

"Autori djela temeljenih na sjećanju prikladno su istaknuli herojstvo oborenih savezničkih pilota, lokalnih civila koji su ih pomogli spasiti i četnika koji su ih štitili i sprovodili. Nažalost, svaki autor također je gajio općenitije, nekritičko divljenje prema Mihailoviću i njegovima legendarnim djelima. Njihova besprijekorna odanost mitskom Mihailoviću preokrenula je djela ovih autora u političke polemike koje su zaoštrile već duboki jaz između dviju strana u jugoslavenskom građanskom ratu 1941–1945.", navodi Donia.

Naime, autori studija temeljenih na sjećanju izražavali su krajnji prezir prema partizanima, a neki su svoj prezir proširili na sve pristaše i saveznike partizana.

"Nijedan knjiga temeljena na sjećanju ne pokazuje dokaz sistemskog pregleda glavnih zbirka dokumenata ili čak široko dostupnu sekundarnu naučne literaturu o obrađenim temama. Kao rezultat toga, njihova djela negiraju ili ignorišu brojnija spašavanja na partizanskom teritoriju i šire operacije spašavanja avionskih posada koje su bile neizostavne za uspjeh operacije Halyard", piše u članku.

Donia primjećuje kako su se radovi temeljeni na sjećanju uglavnom bazirali na djelo Richarda Felemana, iako čak ni sam Feleman nije svoje djelo posmatrao kao djelo o historiji. Ovakvi radovi su se oslanjali i na sekundarne radove o OSS (preteći CIA), memoarima malog kruga savezničkih dužnosnika koji su bili strastveni antikomunisti i pobornici Mihailovića od početka rata. Također, neki od radova su se oslanjali na OSS oficire koji su imali srpsko porijeklo i bili veliki pobornici Mihailovića.

"Svako od djela temeljenih na sjećanju daje žestoko pro Mihailovićev prikaz spašavanja s četničkog teritorija (Operacija Halyard) s rijetkim spominjanjem mnogo veće operacije čiji je Halyard bio samo mali dio. Ali posmatranje Halyard kao izolirana, samostalne operacije, autori su mogli podržati lažne tvrdnja da su spašavanja s četničke zemlje kvalificirana kao najveća spasilačka operacija tokom rata", navodi se u tekstu.

Nakon Drugog svjetskog rata, piloti koje su spasili četnici predvođeni Felemanom su bili bijesni nakon što je Mihailović osuđen za izdaju, vjerujući u priče koje su čuli od četnika o partizanima kao izdajnicima. Oni su uspjeli izlobirati da predsjednik Harry Truman Mihailoviću dodijeli orden "Legije za zasluge", ali koja je ostala tajna. Također, pokušali da izlobiraju dizanje statua, a u tome su ih podržali određeni republikanski zastupnici koji su Mihailoviću vidjeli borca protiv komunizma.

"U dvadeset prvom stoljeću, američka vlada, isprva preko svoje ambasade u Beogradu, promicala je obilježavanje sjećanja na operaciju Halyard u nadi da će poboljšati američko-srpske odnose i uvjeriti Srbiju da se pridruži NATO-u, EU i drugim euroatlantskim organizacijama. Ove memorijalne aktivnosti, bilo osmišljene ili nije, promovirao jednostranu, nepotpunu četničku verziju spašavanja Halyarda utemeljenu na sjećanju i prouzročio da veća, brojnija i strateški značajnija spašavanja potpomognuta od strane partizana nestanu iz javnog sjećanja", zaključio je Donia svoj tekst.

Historiografija i umjetnost u službi ideologije

Ne treba imati sumnju da je snimanje filma "Heroes of Halyard", samo nastavak državne politike u Srbiji koja podrazumijeva rehabilitaciju četničkog pokreta i stvaranje mita o "dva pokreta otpora" u okupiranoj Jugoslaviji. Kroz ovu politiku promoviše se brutalni revezionizam, a historiografija i umjetnost su samo oruđe u rukama režima koji želi da falsifikuje historijske činjenice u svrhu stvaranja nove ideologije.

Minorna uloga četnika u spašavanju savezničkih pilota i lična zahvalnost nekolicine spašenih ne mijenja činjenice o karakteru četničkog pokreta koji je Drugi svjetski rat proveo u saradnji sa okupatorom te izvršio zločine nad katoličkim i muslimanskim stanovništvom, uključujući i genocid u istočnoj Bosni i Sandžaku.