Kako su Komšić i Bećirović "zaobišli" Cvijanović pri glasanju za prijedlog zakona o državnoj imovini
Kako bi pojasnili zbog čega je prijedlog prošao, te zbog čega Cvijanović nije mogla pokrenuti vitalni nacionalni interes, odnosno efektivno veto na ovu odluku, potrebno je pogledati Ustav Bosne i Hercegovine, te odluku Ustavnog suda BiH iz 2000. godine.
Prije svega, Ustav BiH u članovima III i V jasno definiše šta su nadležnosti državnih institucija (III) te konkretno Predsjedništva BiH (V).
U kontekstu nadležnosti državnih institucija. član III, tačka 5. Ustava BiH kaže da ove institucije imaju "dodatne nadležnosti."
"Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za druge poslove o kojima se entiteti dogovore; za poslove predviđene Aneksima 5 - 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Po potrebi, mogu se formirati i dodatne institucije za obavljanje ovih nadležnosti", piše u ovoj tačci Ustava naše zemlje.
Konkretno, dio na kojeg se mogu pozvati Komšić i Bećirović vezan je za "očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta", što je i potvrdio Ustavni sud BiH u odluci U-9-00 iz 2000. godine.
Vrlo je jasno da je pitanje državne imovine dio suvereniteta, teritorijalnog integriteta, pa čak i međunarodnog subjektiviteta naše zemlje, a kako je Predsjedništvo itekako državna institucija, ono se apsolutno može baviti ovim pitanjem.
Ustav jasno kaže gdje je potreban koncezus
Postoji zaseban dio Ustava BiH zbog kojeg je Cvijanović bila onemogućena da uloži veto, a to je član V, tačka 2. ovog dokumenta, koji je u bliskoj korelaciji s tačkom 3.
U njemu stoji da će "Predsjedništvo nastojati da konsenzusom usvoji sve odluke" koje se odnose na tačku 3, gdje se navode nadležnosti Predsjedništva. U njemu postoji ukupno devet stavova.
Prvih pet stavova, koji se između ostalog odnose na vođenje vanjske politike, međunarodne ugovore, imenovanje ambasadora i slična pitanja, moraju se donijeti koncezusom i kao takve podložne su pokretanjem vitalnog nacionalnog interesa.
Tako je bivši član Predsjedništva, danas predsjednik RS-a, Milorad Dodik 2019. godine pokrenuo pitanje vitalnog nacionalnog interesa vezanog za pokretanje spora zbog izgradnje Pelješkog mosta u Hrvatskoj. Dodik je uspješno uložio veto, a jasno je da je ovo pitanje vanjske politike BiH.
Međutim, preostala četiri stava tačke koja se odnosi na nadležnosti Predsjedništva BiH ne zahtjevaju koncezus. Među njima je, između ostalog, predlaganje godišnjeg budžeta. Tako je ove godine Komšić glasao protiv zvaničnog prijedloga budžeta institucija BiH, ali nije mogao uložiti veto.
Pojednostavljeno rečeno, Komšić i Bećirović nisu donijeli odluku u sferi onoga što pokrivaju stavovi gdje je potreban koncezus među članovima Predsjedništva BiH, a da pri tome nisu izašli van svojih ustavnih nadležnosti.
Iza njih apsolutno stoji Ustav BiH, kao i odluka Ustavnog suda koja jasno kaže da Predsjedništvo BiH, kao institucija naše zemlje, može da predloži zakon, ako je isti u sferi očuvanja teritorijalnog integriteta, suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta.
Šta će se desiti s prijedlogom?
Naravno, sada je odgovornost prebačena na Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine, a jedan od predsjedavajućih Predstavničkog doma PS BiH Marinko Čavara je već ovaj tok događaja kritikovao.
Čavara je rekao kako je "šokiran da članovi Predsjedništva BiH ne znaju da nisu nadležni za predlaganje zakona." Ustav jasno kaže da to nije tako, ali činjenica da jedan od predsjedavajućih ovog zakonodavnog tijela ima takav stav sugeriše da će ovaj prijedlog iz Predsjedništva BiH teško doći do državnih parlamentaraca.
Ipak, treba napomenuti da je Ustav BiH jasno dao put ovom tijelu da predlaže zakone u određenim sferama, te da bi u skladu sa zakonom naredni korak trebao biti rasprava o ovom prijedlogu na narednoj sjednici Predstavničkog doma PS BiH.
