Ključni dio optužnice protiv Karadžića: Udruženi zločinački poduhvat s namjerom počinjenja genocida
Prva optužnica protiv Radovana Karadžića podnesena je 24. jula 1995. godine i potvrđena dan poslije. Nakon pada Srebrenice i genocida koji je uslijedio, tužilaštvo je podnijelo novu optužnicu koja se odnosila na genocid počinjen na području Srebrenice.
Ove dvije optužnice objedinjene su u jednu u maju 2000. godine, a Tužilaštvo je 2008. godine tražilo dodatnu izmjenu optužnice tražeći da se ukloni optužba za saučešništvo u genocidu kao i da se optužbe za genocid podijele u dvije tačke.
Tada je tužilaštvo smanjilo broj općina u kojima je počinjen genocid sa 41 na 27 a ove zahtjeve tužilaštvo odobrilo je sudsko vijeće, izuzev dijela koji se odnosi na događaje u vlaseničkom logoru Sušica.
Optužnica skraćivana
Tužilaštvo je ponovo tražilo da se događaji iz Vlasenice uvrste u optužnicu što je sudsko vijeće i prihvatilo u martu 2009. godine.
Tužilaštvo je još u dva navrata mijenjalo optužnicu postupajući po nalogu sudskog vijeća kako bi suđenja trajalo kraće. Tako je predloženo uklanjanje više općina iz postupka izvođenja dokaza, kao i uklanjanje više pojedinačnih incidenata.
U konačnom tekstu optužnice Karadžić se tereti za udruženi zločinački poduhvat. Osim njega, kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata navode se i Momčilo Krajišnik, Ratko Mladić, Slobodan Milošević, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Mićo Stanišić, Momčilo Mandić, Jovica Stanišić, Franko Simatović, Željko Ražnatović Arkan, Vojislav Šešelj, Stanislav Galić, Dragomir Milošević...
Ako sudsko vijeće Karadžića proglasi krivim po svim tačkama optužnice, faktički će biti dokazana umiješanost najvišeg vojno-obavjšetajnog i političkog rukovodstva Srbije u ratna dešavanja u BiH.
Genocid počinjen u Srebrenici i u još sedam općina
Optužnica Karadžića tereti za zločin genocida počinjen u sedam općina: Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanki Most, Vlasenica i Zvornik (tačka 1) i Srebrenica (tačka 2).
Pet tačaka optužnice Karadžića tereti za zločine protiv čovječnosti. U ovom dijelu optužnice Karadžić se tereti za progone (tačka 3), istrebljivanje (tačka 4), ubistva (tačka 5), deportacije (tačka 7), nehumana djela tj. prisilno premještanje (tačka 8).
Četiri tačke optužnice Karadžića terete za kršenja zakona ili običaja ratovanja: terorisanje (tačka 9), protivpravni napadi na civile (tačka 10) i uzimanje talaca (tačka 11).
U optužnici se navodi da je najkasnije od oktobra 1991. do 30. novembra 1995., Karadžić učestvovao u UZP-u koji je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo.
Dalje se navodi da je od aprila 1992. do novembra 1995., Karadžić učestvovao u UZP-u da se pokrene i provede kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom.
Osim toga, u optužnici se navodi da je počevši od dana koji su neposredno prethodili 11. julu 1995., pa sve do 1. novembra 1995. godine, Karadžić učestvovao u UZP-u eliminisanja bosanskih Muslimana u Srebrenici, i to ubijanjem muškaraca i dječaka, kao i prisilnim odvođenjem žena, djece i jednog dijela starijih muškaraca iz tog područja.
I naposljetku, navodi se da je tokom maja i juna 1995. godine, Karadžić učestvovao u UZP-u uzimanja pripadnika Ujedinjenih nacija kao talaca kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba.
Karadžić se takođe tereti kao nadređeni u skladu s članom 7(3) Statuta za zločine navedene u optužnici, između ostalog, jer je znao ili imao razloga da zna da se snage pod njegovom efektivnom kontrolom spremaju da počine zločine ili da su ih već počinili, a nije preduzeo mjere da spriječi činjenje zločina ili da kazni počinioce tih zločina.
Zločini koji se navode u optužnici
Zločini koji se navode u optužnici uključuju, između ostalih:
• Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući ubistvo najmanje 144 osobe u Biljanima (opština Ključ); više od 200 zatočenika u KP domu Foča; oko 150 ljudi u logoru Keraterm (pored Prijedora), i najviše 140 zatvorenika u logoru Sušica (pored Vlasenice).
• Zatočenje hiljada bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uslovima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uništenja. Navedeni zatočenički objekti uključuju logor Manjača (pored Banja Luke), logore Omarska, Keraterm i Trnopolje (pored Prijedora), KP dom u Foči i logor Batković (pored Bijeljine).
• Ubijanje više od 7,000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana iz Srebrenice putem organizovanih i situacionih pogubljenja, uključujući ubistvo više od 1.000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1.000 muškaraca bosanskih Muslimana pored škole u Orahovcu.
• Bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne džamije širom zemlje.
• Djela ubistva koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja, u periodu od 12. maja 1992. do novembra 1995. Takva djela uključuju granatiranje pijace “Markale” 5. februara 1994., kada je poginulo 66, a ranjeno više od 140 ljudi.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
