Profesor Damir Arsenijević: U Bosni i Hercegovini je veći fokus da rade kafane, nego škole
Ocijenio je da je online nastava jedan ogroman pritisak na učenike. Smatra da se oni posmatraju osobama koje "moramo rigidno disciplinovati".
"Moramo postaviti pitanje – kakvu zajednicu gradimo koja se međusobno pomaže i sarađuje i kako mi kao nastavnici dajemo podršku mladima da prave drugačiju zajednicu od one koja ih guši i sputava, kako ne bi razmišljali o bijegu iz svoje zemlje. Nije im zemlja problem, problem su im oni koji kreiraju obrazovnu politiku na najvišem nivou, koji su u najboljem slučaju ravnodušni prema obrazovanju, a u najgorem slučaju uništavaju obrazovanje radi pravljenja jeftine radne snage za privatnike", ukazao je Arsenijević.
Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini postoji šalterski pristup obrazovanju. Objasnio je šta to znači.
"Ako sjedite u kancelariji koja nema interneta, gdje nema pristupa bazama podataka i relevantnim časopisima, smatramo da je to rad. Samo prisutnost, to je kobajagi rad. To je rad samo za ljude koji dolaze na posao, prepričavaju šta im se desilo, s kim su pričali, šta su kupili. Liči na kafanu. Nama se kafana preselila na radno mjesto, a suštinske stvari zaboravljamo", obrazložio je.
Mišljenja je da će se nastava i u novoj školskoj godini odvijati online. Arsenijević je istakao da je sada prilika da se podigne kvalitet nastave. Podsjetio je da postoje oni koji kontinuirano predlažu kako to učiniti.
"Uzmite Školegij, portal koji konstantno prati inovacije u online obrazovanju, prevodi ih. Možemo učiti od drugih. U Velikoj Britaniji žele da zatvore kafane da bi otvorili škole. Kod nas je veći fokus da kafane rade, nego škole", naglasio je.
Za njega nije pitanje da li Bosna i Hercegovina treba učestvovati u PISA istraživanju ili, kako je naveo, u nekoj vrsti statistike koja će pokazati gdje učenici zaostaju. Osvrnuo se i na problematiziranje PISA-e koje vrši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik.
"Povlačenje nacionalnog interesa u ovoj sferi nekako pokazuje slabost Milorada Dodika i odustajanje od jačanja kapaciteta ljudi koji žive u RS-u. Zašto Dodiku ne trebaju pismeni ljudi? Zašto RS ne bi bila centar u kojem ljudi trče da uče, da se obrazuju, da se liječe? Zašto cijela RS nije centar izvrsnosti? Zašto Dodiku ne smeta da je više od pola petnaestogodišnjaka u Bosni i Hercegovini funkcionalno nepismeno i bukvalno u dvogodišnjem kognitivnom zaostatku za vršnjacima u sretnijim zemljama?", potcrtao je.
Arsenijević je ukazao da postoje i dobre karakteristike obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Kao najveću zamjerku obrazovanju je istakao, između ostalog, što ne njeguje kritičko mišljenje mladih i od njih ne pravi slobodne ljude.
