Sarajevo i 6. april 1992.: Dan koji je bio uvod u četiri godine terora i brutalnog iživljavanja
Nakon održanog referenduma u martu 1992. godine i proglašenja nezavisnosti od tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, umjesto nastavka života u nešto drugačijem okruženju i sistemu, građane Bosne i Hercegovine, a naročito Sarajeva, početkom aprila dočekale su barikade, ali i prvi pucnjevi koji će označiti početak najduže opsade jednog grada još od Drugog svjetskog rata.
Uoči početka opsade, u glavnom gradu Bosne i Hercegovine prethodile su velike demonstracije ispred tadašnje Skupštine Republike BiH u kojima su građani, ali i brojne poznate ličnosti pozivale na mir.
"Građani Sarajeva, izađimo na ulice i rukama zaustavimo ovo što nas u noći može dočekati i da se nikada ne probudimo. Dokažimo da nemanima trebamo stati u kraj. Da izađemo onako kako smo izlazili kada smo pobjeđivali. Oni svi koji su za jedinstvo, koji se ovog trenutka plaše, vjerujte mi, strah će prestati onog trenutka kada izađemo. Ne dozvolimo da nam Sarajevo neko sruši. Krenite rudari iz Breze, Zenice. Ne damo Bosnu", rekao je Josip Pejaković na demonstracijama 5. aprila.
Vrlo brzo, okupljanje građana prekinula je pucnjava srpskih paravojnih formacija, a prve borbe zabilježene su na tadašnjem mostu Vrbanja, današnjem mostu Suade i Olge. Građani, uz pripadnike policijskih snaga MUP-a Republike Bosne i Hercegovine uočili su napadače u kućama koje su se nalazile nedaleko od mosta.
"Mnogi građani krenuli su sami da raščiste ovu situaciju", izvještavao je tada reporter.
Već tada, zabilježene su i prve žrtve u gradu, a prema izvještaju 6. aprila poginulo je 15 građana.
"Šestog aprila, u Sarajevu gine 15 ljudi - sedam civila, šest policajaca, jedan vojnik JNA/srpskih snaga i jedan učenik Policijske škole. Sedmog aprila u Sarajevu je ubijeno šest osoba - četiri civila, jedan policajac i jedan JNA/sr. vojnik. Znači, za ova četiri aprilska dana ubijene su 162 osobe", stoji u knjizi Nihada Halilbegovića: Počeci odbrane Sarajeva.
Od 6. aprila 1992. godine, započela je opsada koja je trajala 44 mjeseca.
"Ovaj grad ponovo proživljava kalvariju u kojoj bjesomučnim granatiranjem i snajperskim djelovanjem gine 11.541 građanin, (od toga 1.601 dijete) a bilo je 50.000 djelimično i teško ranjenih. Broj stanovnika se pri kraju opsade 1995. godine smanjio na 250.000.. Za vrijeme opsade prosječno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo. Rekord od 3.777 ispaljenih granata uknjižen je 22. jula 1993. godine. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti", navodi Historijski arhiv Sarajevo.
Od tada, agresor je nekoliko puta pokušavao da na više mjesta presječe grad i tako ga stavi pod potpunu kontrolu. Uprkos pokušajima, snage Armije Republike Bosne i Hercegovine uspješno su odolijevale napadima, a Pofalićka bitka, Bitka za 11 plavih i brojne druge postale su simbol otpora grada i njegovih ljudi koji su i u najtežim vremenima uspijevali da sačuvaju hrabrost, ali i dostojanstvo.
