U BiH vraćeno samo 20 posto vakufske imovine, ključno donošenje zakona o restituciji

"Kada razgovaramo sa predstavnicima vlasti ne govorimo toliko o brojkama i procentima već više o toj moralnoj obavezi države spram bivših vlasnika da što prije vrate imovinu svima onima kojima je ona bespravno oduzeta. Nije riječ o pojedincima, već nedostatku političke volje i hrabrosti. To je ono što nedostaje ovim ljudima koji nas trenutno predstavljaju, kao i prethodnih 20 i više godina. Ljudi u Crnoj Gori, Sloveniji, Hrvatskoj i Makedoniji su se ohrabrili i donijeli odluku da idu u ispravljanje historijske nepravde koju je nanio bivši sistem ili sistemi prije njega", naglasio je.

Vakuf označava dobro koje neka osoba (vakif) dobrovoljno izdvoji iz svoje imovine, dok prihodi ili svrha vakufa služi ljudima. Dokument kojim se opisuje vakuf zove se vakufnama u kojoj na kraju stoji "Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo".

"Vjerske zajednice od vakufa i zadužbina imaju ono što je prema vakufnamama i prema poveljama njima namijenjeno. Sve ostalo prema tekstu i slovu vakufname mi moramo poštivati. Ni Morića han ne možemo koristiti u nešto što nije po vakufnami određeno on mora biti ugostiteljski i smještajni objekat", pojasnio je.

Vraćanjem vakufske imovine jača se privreda, ali i razvija BiH

Vraćanjem vakufske imovine pospješio bi se i razvoj BiH. Zajimović je kazao da se izgradnjom i obnovom brojnih objekata doprinosi privredi, društvu i promociji turizma. Kao jedan od primjera naveo je Isa-begov hamam koji je obnavljanjem od rugla grada postao njegovo ogledalo.

"Sada on bez problema funkcioniše i posjećuju ga turisti. Unazad deset godina obnovili smo nekoliko objekata u kojima su zaposleni ljudi, a ukoliko se svi obnove značajno će se ojačati privreda. Kao primjer navodim i stambeno-poslovni objekat u ulici Odobašina kod Opće bolnice koji je narušavao izgled grada, a sada je riječ o reprezentativnom objektu sa 16 stanova i isto toliko garažnih mjesta koji će koristiti građani Sarajeva, a tu će također biti i zapošljavanja jer se tu nalaze i stambeni prostori", rekao je Zajimović.

Osim Isa-begovog hamama, naveo je i obnavljanje vakufskog kompleksa, tekiju i vrelo Bune koji su prethodno bili ruševina i građevinsko područje, a sada je značajna turistička lokacija.

"S druge strane problem nam predstavlja i kasarna u Visokom gdje je izvršen privremeni povrat, međutim, nemamo pravo gradnje na tom mjestu jer nije donesen zakon o restituciji i urađen konačni povrat. Tu bi se zaista mogle sprovesti mnoge ideje, ali ne postoji dovoljno volje. Naprimjer zbog administracijske tromosti koja najviše problema stvara, možda u tom slučaju veće šanse imaju vjerske zajednice. Imamo sasvim drugu klijentelu, partnere i prijatelje iz svijeta koje možemo angažovati da nam pomognu pri izgradnji", dodao je.

Zajimović je naveo da su posljednje aktivnosti po pitanju donošenja zakona o restituciji bile 2009. godine kada je donesen prijedlog zakona, ali nikada nije usvojen.

"Međunarodna zajednica je također jedno izvjesno vrijeme podržavala njegovo donošenje, međutim, u međuvremenu se sve utišalo. Znam samo da je u upitniku koji je poslan iz Evropske unije jedno od pitanja bilo vezano za restituciju i povrat imovine u kojem je pitano koje su prepreke u njenom povratu. Ukoliko se on donese mi smo za to da početna godina za povrat imovine bude 1945. iako jeste tada u periodu socijalizma oduzeta najveća imovina. Međutim, najviše imovine je oduzeto prije tih godina za vrijeme Kraljevine SHS, Jugoslavije", istakao je.

Na godišnjem nivou Islamska zajednica je nedonošenjem zakona o restituciji i nepovratom vakufske imovine na gubitku blizu 24 miliona maraka. Zajimović je naglasio da su manifestacije kakva je “Dani vakufa” jedan od načina da se kontinuirano potencira priča o povratu vakufske imovine i mladi ljudi osvijeste o značaju vakifa.

Na osnovu vakufa nastajali su mnogi bh. gradovi

Dodao je da je vakif bio model nastanka većine bh. gradova, te da su ga neki u svom nazivu i danas zadržali.

"Vakif bi uvijek prvo sagradio džamiju pa oko nje vakufske objekte ambulantu, školu, dućan, bezistan, vodu ili druge hajrate koji su bili potrebni. Tako je nastajala mahala, a iz nje zatim kasaba, a uvjet da kasaba postane varoš bio je da se u džamiji kalanja beš vakat namaz. Varoš je mogla postati grad onda kada je osim te džamije postojalo još nekoliko njih i to je razlog zbog kojeg su sve mahale imale po jednu džamiju", ispričao nam je.

Zajimović je rekao da je bitno prije svega animirati vlast da poduzme sve mjere kako bi se izvršio povrat imovine, kao i bogate ljude da se odreknu dijela imetka i pomognu izgradnju mnogih korisnih objekata.

"Da pomognu izgradnju Roditeljske kuće u Tuzli, da pomognemo škole poput Vladimira Nazora, kao i druge socijalne projekte za kojima ovaj narod ima potrebe. Vakufima ne želimo bogatiti zajednice i sebe. On ima svoju povelju i vakufnamu i strogo je određeno gdje su određeni prihodi namijenjeni. Imate vakufa koji su azil za pse lutalice, a to je ono o čemu država godinama razmatra pa ne mogu da nešto urade. Nije vakuf samo namijenjen za džamiju i za vjersku službu", zaključio je Zajimović.