Nakon dugog promišljanja, odlučeno je da će se iskrcavanje obaviti na dugim, kosim plažama Normandije. Tamo bi saveznici imali element iznenađenja. Njemačko vrhovno zapovjedništvo očekivalo je da će napad biti u regiji Pas de Calais, sjeverno od rijeke Seine, gdje je La Manche najuži. Adolf Hitler je ovdje stavio glavninu svojih panzorskih divizija nakon što su ga saveznički tajni agenti lažno informisali, predstavljajući se kao simpatizeri Njemaca, da će se invazija dogodila u Pas de Calaisu.
Iznenađenje je bilo bitan element savezničkog plana invazije. Da su Nijemci znali gdje i kada dolaze saveznici, odbacili bi ih natrag u more sa 55 divizija koje su imali u Francuskoj. Osvajači bi bili u ofanzivi s omjerom 10:1 vojne snage protiv njih.
Izazovi uspostavljanja uspješnog iskrcavanja bili su zastrašujući. La Manche je bio poznat po svom nemirnom moru i nepredvidivom vremenu, a neprijatelj je mjesecima gradio Atlantski zid, liniju prepreka dugu 3800 kilometara. Ovaj odbrambeni zid sastojao se od 6,5 miliona mina, hiljade betonskih bunkera i sanduka koji su sadržavali tešku i brzo pucajuću artiljeriju, desetine hiljada jarkova s tenkovima i druge zastrašujuće prepreke na plaži. A njemačka vojska bila je ukopana na liticama s pogledom na plaže za iskrcavanje.
Na Teheranskoj konferenciji u avgustu 1943. savezničke vođe dogovorile su da se Overlord dogodi 1. maja 1944. ili približno tog datuma. U međuvremenu su se neprestano pripremali za napad. Kamioni, tenkovi i desetine hiljada vojnika slili su se u Englesku. "Pripremali smo se za jednu od najvećih avantura u našem životu", rekao je američki narednik. "Nismo mogli čekati."
U međuvremenu su američka i britanska avijacija u Engleskoj sprovele strahovitu kampanju bombardovanja usmjerenu na željezničke mostove i puteve u severnoj Francuskoj kako bi spriječile Nijemce da uvedu rezerve da zaustave invaziju.
Saveznički lideri odredili su 5. juna 1944. kao Dan D invazije. Ipak, ujutro 4. juna, loše vrijeme nad La Mancheom natjeralo je Eisenhowera da odloži napad za 24 sata. Kašnjenje je uznemirilo vojnike, mornare i pilote, ali kada su meteorolozi 6. juna prognozirali kraći period vedrijeg vremena nad kanalom, Eisenhower je donio odluku da krene. Bila je to jedna od najtežih odluka rata.
Nešto iza ponoći 6. juna, savezničke vazdušno-desantne trupe počele su se spuštati iza neprijateljskih linija. Njihov posao bio je minirati mostove, sabotirati željezničke pruge i poduzeti druge mjere kako bi spriječili neprijatelja da juri pojačanjem na invazijske plaže. Nekoliko sati kasnije, najveća desantna sila amfibija ikad okupljena počela se kretati vodama koje su bacale oluje prema plažama. Većina Amerikanaca bila je ukrcana u čamce Higgins s ravnim dnom lansirane iz transporta trupa 17 kilometara od francuske obale. Iako je bilo hladno, muškarci su se znojili.
Planeri su zonu iskrcavanja podijelili na pet zasebnih plaža. Britanci i Kanađani iskrcali su se na plaže Juno, Gold i Sword. Amerikanci su se iskrcali na plažama Omaha i Utah.
Najžešće borbe bile su na plaži Omaha, gdje su Nijemci bili smješteni na strmim liticama koje su zapovijedale dugom ravnom obalom. Trupe su iskočile sa svojih brodova za iskrcavanje i satima su bile prikovane ubojitom mitraljeskom vatrom koja je plažu pretvorila u ogromno polje smrti. "Ako ste tamo ostali umrijeti ćete", rekao je potpukovnik Bill Friedman. "Jednostavno smo morali pokušati doći do dna litica na kojima su Nijemci postavili odbranu".
Amerikanci su do podneva prešli litice i zauzeli plažu Omaha po velikoj cijeni: preko 4.700 ubijenih, ranjenih ili nestalih od ukupno oko 35.000 koji su tog dana izišli na obalu, stopa gubitka veća od 13 posto. Do noći, oko 175.000 savezničkih vojnika i 50.000 vozila bilo je na kopnu s gotovo milion ljudi više tog ljeta.
Invazija Normandije bila je jedna od velikih prekretnica u istoriji 20. vijeka. Ogromna vojska smještena je u nacistički okupiranoj Evropi, koja nikada nije istjerana. Istog mjeseca Njemačkoj je zaprijetila strahovita sovjetska invazija s istoka koja će do vrata Berlina stići sljedećeg aprila.
