Alfa Romeo između čekića i nakovnja dok Junior hvata zalet

Dok se marka pati da ostane na površini, Junior tek hvata zalet.

Na ispodprosječnu prodaju Tonalea i tranzicijski period u iščekivanju dolaska novog Stelvija i nove Giulije, novi Alfa Romeo Junior imao je težak početak. S obzirom na to da zapravo nije napravljen u Italiji, njegov prvobitni naziv Milano izazvao je ionako oštar odnos između Stellantisa i italijanske vlade.

Peripetije oko naziva modela i prijetnje tužbom bile su kamen spoticanja prilikom lansiranja za model koji je dobio jednostavnu ulogu - da vrati marku i kupce u svoje tradicionalno srce – kompaktne i neodoljive automobile za evropsko tržište.

Nažalost, to evropsko srce još uvijek nije stvarno zainteresovano za elektrifikovane Alfe. Da budemo do kraja iskreni, kupci kompaktnih modela italijanske marke navikli su da, u ne tako davnoj prošlosti, mogu razmisliti i o oktanskoj poslastici zvanoj Alfa Romeo 147 GTA ili o Giulietti 1.75 TBi.

Neko će reći da mali Junior može kupcima ponuditi čisto električnu verziju s 54 kWh baterijom, koja u varijanti Veloce sa 282 KS djeluje kao mala raketa i koja sa snagom može parirati nečemu što su Italijani nekad zvali GTA (Gran Turismo Alleggerita), ali ovdje postoji caka. Ako pogledamo drugu opciju, na raspolaganju je hibridni sklop, čiju osnovu čini 1,2-litarski Peugeotov (Stellantisov) motorić s tri cilindra i jedva 136 KS zajedno s elektromotorom, odnosno 145 "konja" u verziji s pogonom na sve točkove i još jednim elektromotorom instaliranim na zadnjoj osovini.

Baterijska varijanta nije izbor za koji bi se kupci otimali, a to potvrđuje februarska prodaja. Naime, od ukupno 2.995 prodatih primjeraka (5.929 za dva mjeseca) – što Junior čini daleko najprodavanijom Alfom u drugom mjesecu – na listi 25 najprodavanijih električnih modela u Evropi, gdje najlošije plasirani model (BMW iX2) bilježi skoro 2.000 prodatih primjeraka, jednostavno nema Alfe i njenog kompaktnog SUV-a.

Dakle, kupci se uglavnom odlučuju za blagi hibrid, koji je primamljiviji zbog cijene. Međutim, ukupna ponuda motora je mršava spram onoga šta je Alfa prije nepunih 25 godina nudila u 147-ici. Hibrid u Junioru spram 147-icinih benzinaca i dizela u rasponu od 105 do 250 KS se čini kao bokser iz muha kategorije, pogotovo spram nabildane 147-ice i njenog 3,2-litarskog V6 stroja s 250 KS.

Ako se vratimo u 2000. godinu kada je lansirana 147-ica – inače evropski auto godine za 2001. - lako ćemo primijetiti koliko je Alfa Romeo kao marka bila potpuno drugačija. Koliko god tada bila na lošem glasu, može se reći da je Alfa "uživala" u kritikama, jer je s druge strane prodavala znatno više. U najplodnijoj godini (2002.) Italijani su prodali više od 95.000 primjeraka 147-ice, što znači skoro tri puta više od onog što Junior, kao najprodavaniji model, može očekivati ove godine.

Čudna i izazovna vremena za italijansku marku traju predugo. Bez modela u nižim segmentima teško je održavati značajniji tržišni udio, ali ta vremena su iza njih. Sada kada imaju oboje, čini se da problem leži u prošlosti.

Iako imaju privlačan model, koji bi faktički trebao nadomjestiti nedostatak 147-ice i Giuliette te volumenski povući prodaju, Junior se još uvijek ne snalazi na tržištu i ne isporučuje očekivane brojke. Percepcija brenda iz prošlosti evidentno i dalje zaostaje za stvarnošću.