Zbog čega se nekada ne sjećamo svojih snova i postoji li način da ih zapamtimo?
Mnogi od nas imaju problema da se prisjete svojih snova. Razlog za ovo leži u komplikovanim ciklusima spavanja, piše BBC.
Za mnoge od nas, snovi su gotovo nematerijalna prisutnost. Čak i oni koji mogu oživjeti snove koje su imali u prošlosti, mogu se probuditi jednog dana skoro bez ikakvog sjećanja na to što su sanjali.
Postoji dosta razloga zašto se to događa. Zbog čega imamo snove i možemo li ih se sjetiti, pitanja su na koja odgovore možemo naći u svojim tijelima koja spavaju i u svojoj podsvijesti.
Spavanje je mnogo kompliciranije nego što se smatralo. Naši mozgovi prolaze kroz pravi vrtuljak mentalnih stanja prilikom odmora, a neki njegovi dijelovi puni su mentalnih aktivnosti.
Sanjanje je najbliže povezano s fazom spavanja poznatom kao faza brzog pokreta oka ili REM faza. REM faza se nekada naziva i desinkroniziranim spavanjem, jer može oponašati neke znakove budnosti. U ovoj fazi, oči se naglo pomiču i javljaju se promjene u disanju i cirkulaciji, a tijelo ulazi u paralizirano stanje zvano atonija. Ovo se događa u intervalima od 90 minuta tokom spavanja i upravo u toj fazi mozak sanja.
Postoji dodatni protok krvi u važnim dijelovima mozga tokom REM faze: u korteksu, koji naše snove ispunjava sadržajem i u limbičkom sisitemu, koji procesuira naše emocionalno stanje. Dok smo u stanju sna, oni pucaju bijesnim električnim aktivnostima. Prednji dijelovi mozga su, s druge strane, tihi.
To znači da često slijepo prihvaćamo to što se događa u snovima, sve dok ne dođe vrijeme za buđenje.
Problem je u tome što su slikovitiji prikazi, to nam je teže shvatiti ih i zapamtiti. Snovi koji imaju jasniju strukturu, lakši su za pamćenje, prema riječima profesorice psihologije, Deidre Barrett.
Ali postoji hemijska komponenta čiji rad je veoma važan za očuvanje slika iz snova i to je noradrenalin. Noradrenalin je hormon koji priprema tijelo i um za akciju, a naš nivo noradrenalina je prirodno niži kada smo u dubokom snu.
Francesca Siclari, liječnica za istraživanja o spavanju u Univerzitetskoj bolnici u Lausanni, kaže da postoje jasne razlike između našeg budnog stanja i našeg stanja tokom sna i to nije slučajnost.
"Vjerovatno je dobra stvar to što su život iz sna i budan život potpuno drugačiji. Smatram da kada bismo se mogli sjetiti svakog detalja sna, kao u stvarnom životu, bili bismo zbunjeni time koje stvari su se zaista dogodile u stvarnom životu", kaže ona.
Ona kaže i da ljudima koji pate od poremećaja spavanja, poput narkolepsije, može biti teško znati razliku između svojih života kada su budni i kada spavaju, a to može dovesti do toga da se osjećaju zbunjeno i osramoćeno.
"Tu su, također, i ljudi koji prilično dobro pamte svoje snove i oni počnu prenositi ta sjećanja u svoj stvarni život", kaže Siclari.
Nije slučajno da snovi kojih se sjećamo uglavnom dolaze iz određenih razdoblja našeg ciklusa spavanja, pogođeni kemikalijama koje struje kroz naša tijela tokom spavanja.
"Obično najsnažnije sanjamo u REM fazi, kada je nivo noradrenalina u mozgu slab", kaže Siclari.
Možemo sanjati i malo prije nego što se probudimo, ali naše jutarnje navike, zapravo, staju na put prisjećanju tih slika. Najčešće nas budi alarm koji stvara šupljinu u nivou noradrenalina, što nam otežava zagledati se u svoje snove.
"Nekim ljudima koji me pitaju zbog čega se ne mogu sjetiti svojih snova, kažem da je to zato što padaju u san prebrzo, spavaju jako čvrsto i budi ih alarm", kaže Robert Stickgold, istraživač spavanja u Medicinskoj školi na Harvardu.
"A njihov odgovor je obično: Kako ti to znaš?'", dodaje on.
Stickgold kaže da se mnogi ljudi sjećaju snova iz razdoblja kada tonu u san, kada um počinje lutati i kada se javljaju slike slične onima kada ljudi izlaze iz sna. To je proces koji se zove "hipnagogičko sanjanje". Stickgold je rekao i kako je, prije nekoliko godina, proveo sistraživanje u kojem su se studenti u laboratoriji probudili brzo nakon što su počeli upadati u ovo stanje.
"Svako od njih se sjećao svog sna", kaže liječnik.
"Ovo stanje javlja se u prvih 10 minuta nakon što zaspite. Ako samo brzo zaspite kada legnete, onako kako bismo svi voljeli da možemo, nećete se sjećati ničega iz te faze sna", dodaje on.
Dakle, što ako se želite aktivno sjećati svojih snova? Očigledno, svaka osoba koja spava je drugačija, ali postoje neki opći savjeti koji vam mogu pomoći zadržati svoje snove.
"Snovi su nevjerovatno krhki kada se prvi put probudimo i nemamo pravi odgovor zbog čega je to tako. Ako ste tip osobe koja iskače iz svog kreveta i odmah počinje sa svojim dnevnim obavezama, nećete se sjećati svojih snova. Kada se naspavate u subotu ili nedjelju ujutru, to je idealno vrijeme da zapamtite snove", kaže Stickgold.
"Ono što ja govorim mojim učenicima na tečajevima je da, kada se probudite, pokušate odležati neko vrijeme, nemojte čak ni otvarati oči. Pokušajte 'lebdjeti' i, istovremeno, pokušavajte se sjetiti onoga što se događalo u vašim snovima. Tako pregledavate svoje snove dok ulazite u stanje budnosti i zapamtit ćete ih baš kao bilo koje drugo sjećanje", dodaje on.
Stickgold kaže da postoje još sigurniji načini za pamćenje snova.
"Govorim ljudima da popiju tri velike čaše vode prije nego što legnu u krevet. Ne tri čaše piva, jer alkohol suzbija REM fazu, već tri čaše vode. Budit ćete se tri ili četiri puta tokom noći i imat ćete tendenciju probuditi se na kraju REM faze spavanja, što je prirodno", rekao je on.
A tu je i još jedan savjet koji nude istraživači spavanja, da jednostavno ponavljate sebi, dok tonete u san, da se želite sjećati svojih snova i da se sjetite njihovog značenja. Stickgold je, uz osmijeh, prokomentarisao ovaj savjet: "Ovo, zapravo, djeluje. Ako to budete radili, zaista ćete se sjetiti više snova."
Za cjelodnevnu energiju: Na brz i jednostavan način pripremite visokoproteinski doručak
