Nutricionista savjetuje kako hranu pravilno žvakati i rasteretiti želudac

Travers kaže kako se hrana mora žvakati dok ne bude dovoljno usitnjena da bi se mogla lako progutati. Na taj način želudac se ne napreže previše prilikom varenja.

"Slina sadrži amilazu, enzim koji pomaže u hemijskoj razgradnji hrane. Tu je i mehanička probava, odnosno fizičko razbijanja hrane. Ako hrana ne ostaje dovoljno dugo u ustima, ona se ne izlaže amilazi koja je potrebna da bi se razgradili ugljikohidrati. U želucu se vrlo malo probavljaju ugljikohidrati, a ako hrana stigne do njega bez pravilne probave u ustima, želudac mora raditi puno više. Pri tome, ukoliko neprožvakani komadići hrane dođu do vrha tankog crijeva, to može dovesti do nadutosti i nelagode", kaže britanski nutricionista.

Umjesto da brojimo koliko puta smo prožvakali hranu, Travers savjetuje ljudima da nakon svakog zalogaja ostave pribor za jelo. Tek nakon što ste prožvakali i progutali jedan zalogaj, preporučuje Travers, ponovo uzmite pribor za sljedeći zalogaj.

"Postoji nešto što vam stvara hitnost kada imate pred sobom viljušku punu hrane. Čekate kada ćete je staviti u usta što vas tjera da brže progutate zalogaj. Samo ostavljanje vašeg pribora za jelo između zalogaja može vam stvoriti osjećaj odgovornosti da dovoljno prožvakate hranu", ističe Travers.

Posljedica brzog jedenja i nedovoljnog žvakanja može biti veliki osjećaj nelagode, problemi s probavom i pojava refluksa, simptoma prilikom kojeg dolazi do svojevrsnog vraćanja hrane i želučanih sokova iz želuca nazad u jednjak.

Još jedan problem prebrzog jedenja jeste što može dovesti do debljanja jer u tom slučaju pojedemo više nego što nam zapravo treba da bismo bili siti.