Grabovica je naglasio kako je Karadžić za sve što je počinjeno 1990-tih godina jedan od glavnih aktera.
"Karadžić je onom čuvenom izjavom prije agresije na BiH, kada jer rekao 'Nemojte da odvedete BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak', potvrdio da je on bio dio scenarija i plana i jedan od glavnih nosilaca svega onoga što će se kasnije dešavati, zapravo realizacije projekta stvaranja velike Srbije, gdje se to nije moglo ostvariti bez zločina kakvi su i počinjeni", kazao je Grabovica.
Izrazio je bojazan da Karadžić neće dobiti maksimalnu kaznu koju zaslužuje i da će to biti neki kompromis.
"Međunarodna zajednica je mnogo šta kreirala i kreira i bojim se da će iz tog razloga žrtve biti uskraćene a pravda oštećena. Zapravo mislim, da će zbog žrtava, da bi na neki način zadovoljili kaznu, preinačiti u kaznu doživotnog zatvora, a da će izostati ova kaznena djela koja mu se stavljaju na teret", kazao je Grabovica.
Naglasio je da očekuje da će pravda ipak biti zadovoljena zbog mnogo čega, a posebno zbog budućih generacija i što je to jedan od uslova da se takvo i slično zlo ne bi ponovilo.
Spomenik u centru Sarajeva svjedoči o 1.600 ubijene djece tokom 44 mjeseca duge opsade glavnog grada BiH, u kojem je ukupno stradala 11.451 osoba. Svakog dana opsade, u Sarajevu je u prosjeku ginulo osam ljudi, a među njima jedno dijete. Ranjeno je 14.946 najmlađih Sarajlija.
Radovan Karadžić je 24. marta 2016. godine pred Haškim tribunalom osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Nakon pet godina suđenja Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrekao je provostepenu presudu Karadžiću, kojem je Tužilaštvo Haškog tribunala na teret stavilo 11 tačaka u optužnici.
Karadžić je proglašen krivim za sve tačke optužnice osim za tačku 1 (genocid u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku). Utvrđeno je da je direktno odgovoran za genocid u Srebrenici a proglašen je krivim i za udruženi zločinački poduhvat tokom opsade Sarajeva, odnosno udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva.
Opsada Sarajeva počela je u noći sa 4. na 5. april 1992. godine, a završila 29. februara 1996. godine.
Bila je to skoro četverogodišnja blokada glavnog grada BiH, nazvana "Sarajevska opsada", sa 1.425 dana, jedna od najdužih u historiji ratovanja.
Veći dio opsade, Sarajevo je bilo bez vode, gasa i struje. Bolnice i drugi civilni objekti (škole, ambulante, humanitarne kuhinje, groblja, pijace, parkovi, kuće i zgrade, izbjeglički centri) bili su stalna meta srpske artiljerije i snajpera. Za vrijeme opsade prosječno je dnevno padalo 329 granata na Sarajevo. Rekord od 3.777 ispaljenih granata zabilježen je 22. jula 1993. godine. Danonoćno držanje grada pod teškom artiljerijskom vatrom činilo je ogromnu materijalnu štetu i razaranja u historiji Sarajeva nezapamćena do tada, a najveću štetu pretrpjeli su stambeni, infrastrukturni, privredni, kulturni i vjerski objekti.
Iznad Sarajeva bilo je ukopano više od 120 minobacača, više od 220 tenkova, te stotine drugih oklopnih vozila. Ukopano je bilo i na hiljade ostalog teškog naoružanja (topova svih kalibara, višecijevnih bacača raketa, navodećih raketa…), kao i nekoliko stotina protuavionskih mitraljeza i topova te tzv. sijača smrti (mitraljeza M84).
