15:35 - Vijeće ne sumnja da je Karadžić znao da hiljade zatočenika drže snage VRS-a oko Srebrenice i da je to značajan procent bošnjačke populacije Srebrenice.
"Optuženi se složio i nije zaustavio ubistva od 13. do 17. jula. On je naredio da se prebace u Zvornik, gdje su izvršena ubistva", rekao je Kwon.
Pretresno vijeće smatra da je za Karadžića olakšavajuća okolnost što se 1996. godine povukao sa svih funkcija.
15:30 - Vijeće je utvrdilo da je najkasnije u martu 1995. Karadžić s Mladićem osmislio plan da se bosanski muslimani uklone iz Srebrenice. Iz činjenice da je uspostavio strukturu koja je trebala planove provesti, Vijeće zaključuje da je i Karadžić bio dio UZP-a. Također, on je dobijao informacije od visokih vojnih zvaničnika u vrijeme trajanja egzekucija.
Optuženi je dobijao redovne pismene izvještaje uključujući borbene izvještaje iz kojih se vide akcije VRS-a.
Oko 20 sati 13. jula razgovaralo se o sudbini zarobljenih Srebreničana. Vijeće podsjeća da su Beara i Deronjić raspravljali gdje zatočenike treba pobiti. Iz toga je jasno da je bila donijeta odluka da se oni trebaju pobiti, a Deronjić se pozvao na autoritet Karadžića kada je uvjeravao Bearu da se egzekucije trebaju izvršiti.
Optuženi ne samo da nije spriječio egzekucije već je lično naredio da zatočenici budu premješteni nakon čega su ubijeni. Nakon toga bio je potpuno upoznat sa dešavanjima na terenu.
15:24 - Vijeće je uvjereno da se plan da se bh. muslimani ubiju postojao prije trećeg sastanka u motelu Fontana, a početak plana smatra se ubijanje muškaraca u Kravicama. Pretresno Vijeće konstatuje da složena operacija ubijanja ne bi bila moguća bez znanja Mladića i drugih najviših vojnih zvaničnika VRS-a. Vijeće također zaključuje da je postojao plan da se pobiju svi vojno sposobni muškarci u Srebrenici što može dovesti u pitanje sposobnost reprodukcije jedne grupe iz čega se zaključuje da je postojala namjera da se istrijebe bosanski muslimani. Pripadnici UZP-a (Mladić, Beara i Popović) imali su namjeru da se bosanski muslimani iz Srebrenice unište.
15:15 - Svjedočenje Momira Nikolića da je čuo Vujadina Popovića kako govori da “balije” treba ubiti, Vijeće ocijenilo vjerodostojnim. Vijeće zaključilo da je, kada je Srebrenica osvojena, nastao plan da se uništi populacija bosanskih Muslimana. Od 12. jula počelo je odvajanje muškaraca, a 13. jula su počele u masovne egkzekucije.
15:10 - Srebrenica je proglašena 16. aprila 1993. kao zaštitna zona. Karadžić je u martu 1995. izdao direktivu br. 7. čiji je cilj bio otežati i učiniti nemogućim život stanovništva u enklavi Srebrenica i Žepa. Snage bosanskih Srba su aktivna borbena dejstva otpočele 6. jula. Karadžić je 9. jula odobrio zauzimanje Srebrenice.
15:00 - Vijeće se uvjerilo da je postojao i udruženi zločinački poduhvat kada su 1995. godine srpske snage kao taoce uzele vojnike UN-a kako bi spriječili bombardovanje. Manojlo Milovanović, Krajišnik, Mladić i Karadžić bili su dio tog UZP-a. Karadžić je direktno odobrio da se taoci rasporede kao živi štit kod meta za koje se očekivalo da budu bombardovane.
14:53 - Pretresno vijeće zaključuje da je opsada Sarajeva bio udruženi zločinački poduhvat koji su bili pod kontrolom Vojske RS-a i političkog rukovodstva RS-a (Krajišnik, Plavšić i Mladić).
Dragomir Milošević, Galić, Krajišnik, Koljević, Karadžić i Mladić počinili su udruženi zločinački poduhvat prilikom opsade Sarajeva. Karadžić je podržavao Mladićev stav prema opsadi Sarajeva a i sam je lično odobravao napade i produžavanje opsade. S obzirom da je imao kontrolu nad vojskom, smatra se da je imao punu odgovornost u strateškom i operativnom smislu. Dosljedno je bio obavještavan o svim napadima i zločinima. Karadžić je poricao odgovornost Sarajevsko-romanijskog korpusa i optuživao snage bh. muslimana pri čemu je odbio kazniti odgovorne za zločine. Sve vrijeme nije učinjen niti jedan pokušaj da se kazne vojnici odgovorni za ubijanje civila.
14:46 - Civili opsjednutog Sarajevo su bili direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa. Pretresno vijeće zaključuje da je Karadžić odgovoran za sve zločine počinjene nad civilima opsjednutog Sarajeva osim u tri slučaja. Pretresno vijeće je uvjereno da su jedinice Sarajevsko-romanijeskog korpusa hotimično otvarale vatru po Sarajevu ili su koristile prekomjernu vatru. Gađane su bolnice, ulice i pijace, a korištene su modifikovane bombe koje nisu bile dovoljno ispitane. Vijeće zaključuje da je snajperskom vatrom cilj jedinica VRS-a bilo civilno stanovništvo.
Ipak. vijeće je prihvatilo da su ponekad bosanske snage gađale vojnike UN-a ali i teritorije pod svojom kontrolom što je tvrdila Karadžićeva odbrana.
14:29 - Karadžić nije učinio dovoljno na suzbijanju paravojnih formacija. Ponekad su paravojne formacije, MUP RS-a, i jedinice JNA djelovali po nalozima kriznih štabova pri čemu su provodili djela iz UZP-a na čijem je čelu bio Karadžić. Sudski sitem, iako je postojao, bio je diskriminatoran.
14:20 - Sudsko vijeće zaključuje da su zločini počinjeni u sedam općina ali da u tim općinama nije počinjen genocid. Nametnuti uvjeti u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku. Iako teški, nisu imali za cilj da dovedu do djelimičnog ili potpunog uništenja kao i da nije postojala genocidna namjera. Ipak, u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) postojao je udruženi zločinački poduhvat (UZP) koji je bio pažljivo planiran. Momčilo Krajišnik, Nikola Koljević, Ratko Mladić, Momčilo Mandić, Željko Ražnjatović i Vojislav Šešelj bili su dio udruženog zločinačkog poduhvata. Karadžić je sveobuhvatno doprinio UZP-u.
14:15 - Politički i državni organi bosanskih Srba uveli su i održavali nečovječne uvjete u zatočeničkim logorima. U tim centrima zatočenici su mučeni, izgladnjivani i prebijani, dok su muškarci i žene bili silovani od strane pripadnika srpskih vojnika.
14:12 - Vijeće zaključuje da je postojao sistematski obrazac počinjenja zločina u većem broju općina na koje su Srbi polagali pravo. U mnogim slučajevima nesrbi su bili prisiljeni napustiti svoje domove, pri čemu su mnogi prvo hapšeni, držani u zatočeničkim objektima. Ta protjerivanja rezultirala su izmjenom etničke slike.
14:08 - Sada će biti pročitan sažetak presude dok će cijela presuda biti objavljena naknadno. Pretresno vijeće zaključuje da je u BiH u periodu 1992. do 1995. bio prisutan oružani konflikt te da je izvršen sistematski napad na civile pri čemu su počinjena krivična djela za koja su nadređeni znali.
14:03 - Predsjedavajući Sudskog vijeća O-Gon Kwon prisutne upoznaje sa osnovnim činjenicama vezanim za ovaj predmet. Karadžiću se sudi za 11 tačaka optužnice. Karadžić je sudjelovao u četiri udružena zločinačka poduhvata čiji je krajnji cilj bio uklanjanje nesrpskog stanovništva.
14:00 - U ovom trenutku Sudsko vijeće je ušlo u sudnicu te je tim i zvanično počelo izricanje presude Karadžiću
13:54 - Svi koji će uživo pratiti izricanje presude već su zauzeli predviđena mjesta u sudnici broj 1. iz Haškog tribunala je saopćeno da je interes za izricanje presude Karadžiću neviđen do sada te da su popunjeni svi kapaciteti.
13:50 - Ključni dio optužnice protiv Karadžića jeste onaj koji govori o udruženom zločinačkom poduhvatu s namjerom počinjenja genocida. Karadžić se tereti za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenja zakona ili običaja ratovanja.
13:35 - Bivša glasnogovornica tužilaštva Florence Hartmann uhapšena je danas ispred Haškog tribunala zbog ranije presude po kojoj je proglašena krivom za nepoštivanje Tribunala.
13:30 - Oko 150 predstavnika udruženja žrtava kao i veći broj istraživača i drugih zainteresiranih uživo će iz sudnice pratiti izricanje presude. Skoro svi značajniji svjetski mediji također prate izricanje presude.
13:00 - Ipak, dosadašnja praksa Haškog tribunala pokazuje da izricanje presude traje oko sat vremena.
Danas odluku donosi Vijeće kojim predsjedava južnokorejski sudija O-Gon Kwon, a članovi su Howard Morrison (Velika Britanija) i Melville Baird (Trinidad i Tobago).
Sud je, na osnovu pravila 98bis, odbio osloboditi svih optužbi Karadžića nakon polovine suđenja. Tada je Karadžić oslobođen odgovornosti za genocid u drugim općinama osim Srebrenice, ali Žalbeno vijeće poništilo ovu odluku pa se Karadžiću i u nastavku suđenja sudilo za zločine u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku.
