"Bojim se nekih igara koje bi mogla da odigra međunarodna zajednica", kaže Odobašić za Fenu.
Autor knjiga "Sjaj i bijeda ekshumacija" i "Hiljadu grobnica u Bosanskoj krajini 1992-1995.", upozorava da bi međunarodna zajednica mogla nametnuti "kukavičije jaje", pa da u presudi ostane samo činjenica da se genocid dogodio u Srebrenici, ne i u drugim mjestima.
"Zar ubijanje 4.000 Prijedorčana, više hiljada Sanjana, Ključana, Fočaka, Zvorničana, Bratunčana i hiljada žrtava u drugim gradovima nije dovoljno dokaza za genocid? Svi gradovi koje su zauzele Karadžićeve snage su doslovno zbrisani. U svih 16 opština samoproglašene autonomne regije Krajina, pronašli smo masovne grobnice, što govori o sistematskom zločinu. Poznata svjetska demografkinja Eva Tabeu je u njenom istraživanju navela da je, primjerice, na području Prijedora po popisu iz 1991. godine bilo 44.000 Bošnjaka a šest godina kasnije, 1997., samo 393. Slično je i s ostalim gradovima", ističe Odobašić.
Iz svega se jasno vidi, kaže, da je za ove gradove možda i lakše dokazati genocid nego u Srebrenici.
Svoj oprez uoči izricanja presude Karadžiću Odobašić objašnjava time što je trebalo da prođe 20 godina od zločina da bi uopće došlo do presude, što Karadžić nije uhapšen nego isporučen Haškom tribunalu i što je Srbija isporučivala i druge osumnjičenike za teške ratne zločine "cjenkajući se s međunarodnom zajednicom".
Sve je to, po Odobašićevom mišljenju, bio truli kompromis na račun Bosne i Hercegovine, na čijem su tlu zločini počinjeni.
Postoje, kaže, razlozi zbog kojih se može vjerovati da će Karadžić biti osuđen za genocid. To su ranije doneseni dokumenti - ranija presuda za genocid u Srebrenici, presuda Nikoli Jorgiću u njemačkom pravosuđu, međupresuda u Haškom tribunalu protiv Slobodana Miloševića kojom je dokazan genocid, presuda Stalnog tribunala naroda u Barseloni od 11. decembra 1995. (moralna presuda, bez izvršne snage) da su se u Bosni dogodili genocid i agresija Srbije i Republike Srpske, kao i stotine djela dokazanih u suđenjima drugim zločincima.
"Po tome, ne bi trebalo biti dileme ni u slučaju Radovan Karadžić", zaključuje Odobašić.
Za njega je, ističe, bitnije da se izrekne presuda za genocid nego visina kazne jer ne postoji adekvatna kazna na osnovu koje će preživjele žrtve vratiti duševni mir.