Presuda sa ukusom gorčine: Da li će Karadžić na slobodu nakon što odsluži dvije trećine robije?
Nekada najtraženiji svjetski bjegunac Radovan Karadžić odlukom Pretresnog vijeća Tribunala u Haagu osuđen je prvostepenom presudom na jedinstvenu kaznu zatvora od 40 godina. Proglašen je krivim za deset, od 11 tačaka optužnice, i to za genocid u Srebrenici, progon civila i zločine protiv čovječnosti, istrebljenje stanovništva, ubistava i zločin protiv čovječnosti, ubistva i kršenje zakona i običaja ratovanja, zatim za progon i deportacije, zločin protiv čovječnosti, za nehumana djela, nasilno premještanje i druge nečovječne zločine, za kršenje zakona i običaja ratovanja, za nezakonite napade na civile i za uzimanje talaca pripadnika UNPROFOR-a.
Gorak ukus na presudu ostavila je činjenica da Sudsko vijeće nije osudilo Karadžića i za genocid u općinama Prijedor, Sanski Most, Ključ, Bratunac, Vlasenicu, Zvornik i Foču, gdje je ustanovljeno da su se dogodili zločini, ali u kojima navodno nije bilo elemenata genocida.
Glavni Haški tužilac Serge Bramertz kazao je da je Tužilaštvo zadovoljno odlukom Sudskog vijeća, naglašavajući da je pravda zadovoljena.
"Svijet je 1993. godine odlučio da žrtve u bivšoj Jugoslaviji zaslužuju pravdu. Već dva desetljeća te žrtve nam ukazuju povjerenje da tu pravdu i ostvarimo. Hiljade žrtava su došle ovdje da ispričaju svoje priče i da se hrabro suoče sa svojim mučiteljima. Danas je ovom osuđujućom presudom to povjerenje opravdano. Pravda je zadovoljena", rekao je Brammertz.
S druge strane savjetnici Radovana Karadžića, koji se inače tokom sudskog procesa branio sam, najavili su žalbu u roku od 30 dana na izrečenu presudu.
Reakcije javnosti nakon osuđujuće presude Karadžiću očekivano su podjeljene. U FBiH je presuda interpretirana kao simbolična satisfakcija za porodice žrtava uz konstataciju da je kazna mogla biti i doživotna.
U manjem bh. entitetu presuda Karadžiću dočekana je s negodovanjem, uz nerijetko veličanje uloge Radovana Karadžića, kao "srpskog heroja".
Samo na osnovu takvih reakcija jasno je da u dogledno vrijeme ne može doći do značajnijih procesa pomirenja, kada uprkos sada i zvaničnoj presudi Karadžiću na sceni imamo negiranje i nepriznavanje počinjenih zločina.
Simptomatično je i to da je Karadžić dobio blažu kaznu od nekih njemu podređenih generala i oficira, koji su osuđeni na doživotne robije zbog počinjenih krivičnih djela. I kao i u brojnim slučajevima do sada postavlja se pitanje politizacije cijelog sudskog procesa. Ipak, jedno je sigurno, Haški tribunal presudom Karadžiću i Vojislavu Šešelju, koja će uslijediti slijedeće sedmice, uz onu koja se očekuje za Ratka Mladića do kraja 2017. godine rad tog suda žele okončati u velikom stilu.
Međutim, nebrojeno puta praksa je pokazala svu nedosljednost tog suda, koji je po uzoru na Ninberški proces u Njemačkoj, poslije Drugog svjetskog rata trebao prije svega procesuirati glavne protagoniste i zločince za rat u bivšoj Jugoslaviji. Umjesto toga, godinama se sud u Haagu bavio uslovno rečeno nekim sporednim slučajevima, dok su za kraj ostavljeni ključni procesi.
Floskula o pravdi koja je spora ali dostižna teoretski možemo primjeniti u slučaju Karadžića. Ipak, pitanje je koliko bilo kakva presuda može zadovoljiti žrtve Karadžićeve politike. U narednom periodu pravo pitanje koje će uslijediti nakon odluke Žalbenog vijeća je gdje će robijati Karadžić.
Do sada je većina osuđenika Haškog tribunala priželjkivala izdržavanje kazne u nekoj od skandinavskim zemalja, čiji su zatvori poznati po prilično dobrim uslovima u odnosu na ostale. Osim toga prema pravilima Tribunala u Haagu osuđenik može izaći na prijevremenu uslovnu slobodu nakon što odsluži dvije trećine kazne, što u slučaju Karadžića znači da bi, barem na osnovu prvostepene presude na slobodu mogao izaći za 18 godina, jer će mu se u izrečenu kaznu zatvora uračunati dosadašnje vrijeme provedeno u pritvoru.
Presuda Karadžiću općenito je važna za BiH, odnosno za interpretaciju događaja tokom ratnog perioda, jer je sada zvanično sudski potvrđena direktna odgovornost vrhovne vlasti Republike Srpske za brojne zločine širom BiH, a prije svega za genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva.
Ostaje nezadovoljstvo zbog određenih propusta, naročito u dijelu dokazivanja krivice za genocid u Prijedoru i okolini, zbog izostavljanja iz optužnice masovne grobnice Tomašica, koja je mogla doprinijeti drugačijoj interpretaciji zločina u tom gradu.
U konačnici jedno je sigurno, Radovan Karadžić ostat će upamćen kao tamna strana povijesti, a građani u BiH će nakon ove presude nastaviti put ka svijetlijoj strani budućnosti, uz nadu i borbu da se strašni zločini i rat više nikada ne ponove.
Deljković oštro o Margetić: Bila je na 49 službenih putovanja, to je grad koštalo 20.000 KM
