Iako na cestama vidimo sve više automobila s nultom emisijom, još će proći neko vrijeme prije nego što preplave ceste i gurnu klasične automobile na tržišnu marginu. Dok je električni auto nov i u garanciji kupac je koliko-toliko siguran, pogotovo što uvoznici ulažu ogromna sredstva u edukaciju servisnog osoblja, ali šta je sa polovnim automobilima i nezavisnim servisima ‘’iza ugla’’? Ovih dana polemiše se o neuređenom tržištu polovnih električara, a paralelno s tim mnogi se pitaju šta je sa servisima, troškovima održavanja i na kraju vremenu trajanja popravaka takvih vozila.
Prema posljednjim podacima, ni u razvijenim zapadnim zemljama trenutno nema dovljno neovlaštenih servisa koji mogu servisirati električna vozila. Oni koji mogu pružiti takvu uslugu njihov rad je kao prvo tehnički ograničen u odnosu na ovlaštene servise i predstavništva, a drugo veoma skup i dugotrajan. Oni jednostavno još uče o tim vozilima i nemaju adekvatnu opremu.
Iako kod baterijskih vozila ima znatno manje pokretnih dijelova u usporedbi s vozilima sa SUS motorima, popravak električnog automobila uključuje više rizika, a neovlašteni servisi tek moraju investirati vrijeme za edukaciju i alate prije nego postanu sposobni održavati ovaj tip vozila.
Ozbiljne investicije biće neophodne za modernizaciju prije svega kadra, a zatim alata i opreme. Naveden je primjer jednog takvog servisa u Italiji, koji bi trebao uložiti oko 30.000 eura samo u opremu potrebnu za popravak električnog automobila. Vlasnici takvih servisa još uvijek nisu spremni ulagati tolike iznose.
U cijelom svijetu postoji nedovoljan broj certificiranih servisa i mehaničara, odnosno mehatroničara, koji bi bili spremni servisirati baterijska vozila. Neke studije u SAD pokazuju da bi do 2031. na tržištu trebalo biti 80.000 stručnjaka za servis ovih vozila, dok u isto vrijeme u Velikoj Britaniji, tek 20% trenutnih autoelektričara obučeno je za popravak automobila s nultom emisijom, ali samo 1% može ponuditi potpunu uslugu servisiranja.
Velika imena u industriji također testiraju i razmatraju različite metode. Naprimjer, Tesla planira školovati tehničare dok su još u školskim klupama srednje škole i time dobiti dovoljan broj kadrova u bliskoj budućnosti. Istovremeno, Britanski institut za motornu industriju od vlasti želi tražiti oko 15 miliona funti za modernizaciju neovlaštenih radionica, kako bi mogli popravljati automobile s nultom emisijom štetnih plinova kojih je svakim danom sve više na cestama.
