Kineski automobili nadiru u BiH, šta smo sve do sada naučili o njima?

Prva slika – Invazija SUV modela

Pitanje je na mjestu, jer ovo što je do sada stiglo na bh. tržište od kineskih automobila, šest različitih marki, kao da je izašlo s pokretne trake neke univerzalne pakirnice. Ako bolje obratite pažnju, primijetit ćete da ovi automobili, koji za razliku od prije dvije decenije, zaista imaju glavu i rep, privlačan dizajn, ''utegnutu'' i modernu unutrašnjost, uglavnom stižu u popularnom SUV obliku jako sličnih proporcija i dizajnerskih manira.

To s jedne strane možemo razumjeti, jer su moderni ''terenci'' tražena roba, ali koliko god se vidi uznapredovalo ulaganje u dizajn kao neizostavan faktor u današnje vrijeme, taj dizajn nekako i dalje miriše više "istočnjački" (da ne kažemo kineski), nego što potencijalni kupci mogu podnijeti, mada je to u današnje vrijeme suvišno isticati kao bilo kakvu manu ili lošu etiketu. Čak naprotiv, sve više kineske potrošačke tehnike svi imamo u svojim domovima, u džepovima, u rukama, na radnim stolovima itd.

Druga slika – Jedan te isti motor i nigdje alternative

Simptomatično je to što skoro sve ove automobile pogoni manje-više isti 1,5-litarski turbobenzinski motor poznat iz starog Colta i Lancera, koji po Mitsubishijevoj licenci razvio kineski državi institut s izvornih 150 konja snage i dao ga svim zainteresovanim proizvođačima na korištenje i dalji razvoj s povećanje snage i poboljšanje performansi kako je ko imao mogućnost za takve nadogradnje.

Dalje, uglavnom svi imaju 7-stepeni automatski mjenjač i pogon samo na prednje točkove. Takođe, dok uvoznici lokalno silom zakona ne stave zimske gume, mada smo se i tu znali opeći, ljetna garnitura je obavezno kineske proizvodnje skoro pa "no name" brendova u Evropi. I da, svi imaju uglavnom samo taj jedan motor u ponudi bez opcija s dizelima ili hibridima, pa na kraju i bez drugog jačeg ili slabijeg benzinca.

Međutim, rukovodioci marki su dobro istrenirani da istaknu samo vrline i brojke, jer konstantno naglašavaju kako su to motori sa snagom i performansama koje evropski proizvođači ne mogu ponuditi. Kao da namjerno zaboravljaju da isti taj ''nabildani'' motor sa cca 25 konja viška u odnosu evropsku ergelu iz vrha ponude, ugrađuju istovremeno i u najveće modele ističući i kod njih iznadprosječne performanse i potrošnju.

Nešto ovdje ne štima, ali dobro, možda ćemo vremenom shvatiti da potencijal i razlika ipak postoje, mada ovo što smo do sada vozili nismo se baš toliko oduševili. Sve je naravno korektno i zadovoljavajuće za većinu krajnjih korisnika, jer sve ovo je na kraju ipak automobilska konfekcija jednaka onoj koju nude ''narodni'' automobili iz ostatka svijeta. Bitan je marketing u svakom slučaju.

Treća slika – Kvalitetno spojena, ali isforsirana unutrašnjost

U enterijeru preovladavaju kvalitetni materijali i jako dobra završna obrada, na šta bi im stvarno mogli pozavidjeti neki evropski proizvođači. Ali teško je ne primijetiti uređenje koje je previše sličnog koncepta prepunog suvišnih dekorativnih plastika, forsiranja eko kože na sjedištima i oblogama vrata s kojom žele istaći luksuz, jako iritantnih zvukova upozorenja, kao i grafike s kojom teško mogu izbjeći porijeklo. S jedne strane, čvrstoća i precizna završna obrada oduševljavaju, a s druge, iritira taj prenaglašeni i fantomski luksuz kojem nedostaje samo malo više prefinjenosti.

Četvrta (i najvažnija) slika - Cijene nisu toliko privlačne

Stavimo sve one važnije kineske SUV-ove na jednu stranu i vidjet ćemo da su to automobili vrijednosti od oko 60-tak hiljada maraka. Postoje i manji i povoljniji primjerci, ali i oni nisu toliko povoljni koliko bi trebali biti, jer su i jedni i drugi na tržištima Evropske unije osjetno povoljniji nego u BiH. Većini nam je dostupan internet, počnite kucati www... i to već od Slovenije, pa ćete vidjeti zašto tamo ''Kinezi'' imaju bolji prolaz na tržištu!

Držimo se one stare izreke da svaka roba ima kupca i držimo ujedno palčeve dilerima da uspiju ispuniti prodajne brojke koje će zadovoljiti investicije i statistiku s mnogo boljim ''materijalom'' za rad nego prije. Istina, danas svi mogu napraviti korektan, privlačan i dobro opremljen auto, ali da li je to sve skupa dovoljno, jer ne zaboravljamo neizgrađenu prodajno-servisnu mrežu i postprodaju kao jedan od najvažnijih temelja za autobiznis. Sve to treba posložiti i vjerujemo da će se uskoro realizovati, jer ta karika trenutno nedostaje.

Možemo se istovremeno složiti i s menadžerima u skupim odijelima da je svako tržište specifično, ali bosanskohercegovačko je uz jedno veliko ''ipak'' jedno od najspecifičnijih i najtežih za trgovinu automobilima. Zato se iznova i iznova pitamo kome su namijenjeni i da li takvi automobili mogu doprijeti do većeg broja kupaca, jer ih je za 10 mjeseci po Cipsovoj evidenciji registrovano tek 115 što odgovara učešću od tek 1,15 posto tržišnog kolača.

Peta slika - Poznat obrazac

Sve ovo se pitamo iz najprostijeg razloga zato što mi već imamo renomirane automobile tog cjenovnog ranga. Pošto smo se fokusirali na popularni "podignuti" format automobila, to su prije svega korejski, izuzetno dobro prihvaćeni i veoma dobro prodavani SUV modeli u segmentu koji i dalje drži veliku pažnju kupaca.

Gledajmo širu sliku, to nisu samo nekakvi azijski brendovi koji su jučer ili prije 10-tak godina došli u Evropu, regiju i u BiH. Oni su tu preko 30 godina, a taj period su "obrazli" potrošili da izgrade ne samo kvalitetne automobile, standardizirane salone i opremljene servise, već ono najbitnije – da izgrade povjerenje i imidž.

Bosanskohercegovačko tržište je specifičnije i od najspecifičnijeg, ali i ovdje je put uspjeha poznat. Put kojim trebaju kineske marke ići je širenje prodajno-servisne mreže i istrajni rad na izgradnji imidža. Uz ta dva čimbenika dodajmo da nama prevashodno trebaju manji i pristupačniji modeli s kojima ćemo imati manje prepreke i manje predrasude. Taj obrazac su vjerno i ustrajno prošli korejski brendovi, i to isto, samo s mnogo kraćim periodom - što se može smatrati njihovom prednošću, čeka i kineske marke.